Redač plišanih igračaka

– čiko, čikoprosijedi blago pogureni čovjek ,  okupiran nekakvim poluglasnim brojanjem,  najprije nije čuo ,da bi se, kad je iza leđa odjeknulo jače i gromkije ” gospodine”, okrenuo i susreo pogledom , prvo sa malim,  kao gar crnim „živim“ očima  djevojčice , koje su brzo, bez zaustavljanja, preletale  s jedne stvari na drugu, a zatim i…

Nastavi čitanje →

borbe noći

noć jei borim se za stanjeprije ovog stanjakad sam se takođeborio za stanjeali ne ovou koje sam došao ulica jenoć jei svi se bore za stanjana licima im to vidimneka drugaod onih u koja dolaze jednomsamo jednomsam sreo zenukoja je se nije borila za stanjeprepoznao sam joj na licune zato sto je imala pravonego zato…

Nastavi čitanje →

Kome je… (Iz hronike nesanice)

sinoc sam se probudio kao starac stari neko je za mene preskocio vrijeme krenuo sam, zaboravljen, naglopa me je gravitacija vratila na pocetak iz drugog pokusajateturavim onemocalim pokretom lelujao sam se sitnim zgrcenim koracima pokusavajuci ubost vrata kupatila kome je ovo uopste zabavno tamo sam,cekajuci da se konacno desipomislio sam sebidraga djeco na sta vi…

Nastavi čitanje →

oda nadolazecim putnicima

u zemlji hiljadu sunacau zemlji plavih kedrovami koji smo lomli granje i pravili plamencrtali krugove razaznajuci nebooko nas i u namaispustali zvukovegovoreci drevne nepoznate jezike kao da su nasivraticemo se opet da budemo mali u zemlji vatrenih ognjevau zemlji srebrnih nomadau zemlji sa obje strane ogledalami koji smo nekad bili divovikosama nebo dodirujuciukrstali rukes razlicitim…

Nastavi čitanje →