Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


11.08.2018.

...

tri stvari nikad nije kasno , nikad nije suvišno, nikad nije besmisleno reci. zao mi je , izvini i hvala. hvala vam svima na ovom čudnovatom, na ovom neponovljivom, na ovom prekrasnom vremenu provedenom ovdje zajedno :) log out

15.04.2018.

Zlatno pravilo rada na sebi

Kad je u pitanju rad na sebi jednostavno je: što veći otpor imamo prema nečemu i što nam sama pomisao na to izaziva više negativnih emocija to nas važnija lekcija čeka tamo i to nas veća nagrada iščekuje poslije

02.01.2018.

prenaprezanje tisine

-Kad su je dovukli ?

- Sinoć iza 22 sata

- Šta je  bilo ovaj put  ?

- Nekim oštrim predmetom se isjekla po cijelom tijelu. Svezali smo je.  

Čuo se zvuk šuškanja papira.

-  hm. Teško zlostavljanje u  djetinjstvu, odličan đak i onda dugi istorijat trauma. veoma je maštovita  , svaki put drugi način. Samozapaljivanje, gutanje porculana,tableta,  skakanje sa drugog sprata, ispijanje otrova,  vene u kadi...  a za par dana će tek navršiti  22 godine. Svi  su izgleda i u porodici i ovdje već izgubili strpljenje i odustali .  

 Možda bi ove granične poremećaje ovakvog intenziteta ipak trebalo držati pod stalnim nadzorom.  Poslaću onog novog kolegu.

Čim bi se približili osjetila bi sta hoce. Htjeli   su da je nađu u svojim knjigama, da iz njih izvuku cudne, strane nazive koje bi povezivali s njom   i  da onda , kao prvi koji su to uspjeli, preuzmu zaslugu.  ili da je nakljukaju lijekovima i  istrpe do kraja svoje dežure prebacivsi je poslije  kao nepoželjan teret  drugima.  Bitno je bilo reci da su nesto ucinili. Makar samim sebi . Postavljali  bi  beskrajna,  ista pitanja, o njoj, o majci, o bratu,o djetinjstvu,  o stricu koji je... A onda bi, kako nije imala želju da odgovara, brzo gubili strpljenje. ona bi to primjetila po ocima i po onoj žili na vratu ili celu koje bi kucala sve brze i sve glasnije i na kraju bi vec sasvim crveni u licu odustajali i odlazili.  A poslije njih bi dolazili oni drugi koji nisu nista pitali, jedan bi je drzao cvrsto i grubo dok bi drugi istiskao spricu poslije koje bi sve postajalo jos vise zamagljeno nego ranije. Kod tih drugih bar nije bilo pretvaranja i igara nadmudrivanja.

A sta se ima pricati o cudno iskezenim zubima strica ok se naglas , nadmocno smije ili o majcinom histericnom vrisku koji ju je podsjecao na neku staru, zaboravljenu, izgubljenu melodiju.  Desavao bi se uvijek u onim momentima  kad se tisina prenapregne pa onda iz nje izrasta nesto drugo , sto niko osim nje nije primjecivao, i sto bi onda preuzimalo kontrolu nad njenim rukama i disanjem. Ko bi to razumio. U kojoj knjizi bi to nasli.

Ovaj ipak kao da je bio drugačiji od ostalih. bilo je nesto u njegovim ocima, u njegovom pogledu  sto je izgledalo kao da , kao da stvarno...

Umjesto uobicajenih pitanja, iz prednjeg dzepa mantila  , nespretnom i brzom kretnjom, izvukao  je neki zguzvan  list papira i sa njega citao neku dugu, nepoznatu pjesmu na nekom cudnom,  stranom jeziku. U pjesmi bi  povremeno glasnije naglasio njeno ime. Poslije je sa istim, egzoticnim stranim akcentom prevodio tu neobicnu pjesmu koja ju je pomalo podsjecala na bakine Bozicne kolacice sa raznobojnim, ukrasenim prelivima.  Kad je zavrsio, pogledao ju je i ustao je da krene kao da je osjetio da joj je danasnjeg dana bilo dosta.

Ujutro je imala neocekivanu potrebu da mu kaze hvala.

 

 

27.12.2017.

Nikol, nebo zna cekati

nikol u raskošnoj oplati
dvoris ptice
kricima ugaslih sjecanja

ima tisina i ima tisina
iza kojih ne stoji nista
i ljudi i ljudi
koji znaju cekati

ima i onih koji dolaze izdaleka
da posmatraju
razgranate krosnje kedrova
iza prozora tvoje kuce
u grinzinger strasse 12 sa visokim potkrovljem
odakle pogledom slutis Dunav

ti u pauzama bijesova
strpljivo brojis korake do vjecnosti
a od porculanskih ostataka
lijepis krila da letis

u nasumicno poredanim sjenkama
pronalazis uznemiravujuci red.
stajes bosim nogama
po onom porculanu
i tu vidis smisao
gdje ga niko drugi ne nalazi

Nikol, prošla su vremena kad su ljudi
umirali u velikim ratovima
danas umiru na ulici sami
okruzeni coporima pasa lutalica

a iza potopljenih faraonskih grobnica
stoje samo nagomilane sezone kisa.
Sva su cuda ionako tu pred nama

čak i iza pomracenog neba
titra posljednja zvijezda sanjalica
kojoj svi saljemo i dobijamo nazad sebe
u hiljade boja

dok koracas gradovima nestalim u pijesku
ti postaješ ja
ni tvoje uspomene vise nisu tvoje
sad su moje

brojim kamene mostice do mira
koji drugi trebaju vise nego ti
a i kad okisali gradovi utihnu
zivot se nastavlja
poput rijetkog cvijeta u kamenu

Nikol, mozda svijet nije upalio sva svjetla
i mozda nece patiti
za bojom tvojih ociju
ali svijet ima srce
i nebo moze cekati
da raskriljenim smislovima nađeš boje
makar tuge i sreće

Nikol nebo zna cekati
a sva su cuda ionako tu pred nama



23.12.2017.

Povjerenje u sistem

kad smo vec kod mentalnih programa postoji jedna posebna vrsta programa, kod sviju nas vrlo prisutna danas , koju oznacavam kao bezrezervno vjerovanje sistemu (povjerenje u sistem).

cesto , cak kad nas, i logika same stvari i provjereno licno iskustvo i pouzdana tudja iskustva upucuju na jednu stranu, mi se ipak odlucujemo za drugu, odbacujemo sve  to i dajemo povjerenje nekom uvrijezenom , opstem misljenju, iza kojeg obicno ne stoji niko, ili stoji istureni dr. mr. i tome slicno predstavnik sistema, sa kompleksnim ili vrlo sturim, nemustim objasnjenjima koja potkrijepljuju to misljenje.
cak i takva objasnjenja iza kojih stoji neko koga je sistem verifikovao za to dovoljna su da nadjacaju sve ono ostalo.
strucnost i kompleksnost znanja umjesto da nam otvaraju sire vidike , vode nas u vecu svjesnost i cine nas slobodnijim i vise nezavisnim koriste se da podstaknu nasu nesigurnost i ucine nas vise ovisnim o samom sistemu.

19.12.2017.

Misao jutra samom sebi - neodobravanje opravdane ljutnje

mogu dozvoliti sebi i neku vrstu moralnog ili bolje rečeno etičkog neslaganja, namjerno izbjegavam riječ osude, mogu dozvoliti sebi i neku vrsta unutarnjeg neodobravanja, namjerno izbjegavam riječ nerazumijevanja, ali ne smijem sebi dozvoliti takvo nešto kao što je opravdana ljutnja.

ZA OPRAVDANU LJUTNJU NEMA OPRAVDANJA

14.11.2017.

Misao jasnog jutra

Poslije nejasne noći obično dolazi jasno jutro

27.10.2017.

...

Sujeta, sujeta i opet sujeta. Samo to izbija iz vas. Buši vam potkožno tkivo. Izbija iz zaraženih unutrašnjih organa. Prenakupi se pa zahvata i kožu sve sa masnim tkivom i kostima, šireći se nezaustavljivo  na sve oko sebe.

Ja , ja , i opet samo ja. Zar je to sve što su vas mileniji naučili, zar je to sve što vam je ostalo od prvih ljudi !?  zar se niko nije našao da zaustavi,  da kaže ne treba , dosta je, besmisleno je , služilo je ali više ne služi.

Istekao rok upotrebe.

Treba vam publika. Aplauzi kao olinjalim, odebljalim glumcima nesvjesnim svojih promašenih, uzaludnih , prenaviknutih uloga. Ostalim na pozornici još samo zato što ne znaju više razlikovati predstavu od života.

Brojevi, bacate se prokletim brojevima, mjerite nešto pa siječete, pa mjerite  opet. U stalnom ste mjerenju. vi, drugi. Povlačite nekakve crte, pa povlačite ponovo nove crte. Dokle, ima li kraja !!?

Radite to stidljivo, tek pomalo svjesni vaše bolesti. Pokušavate da je prikrijete , a ne možete. Bojite ako se otkrije na vrijeme neće preći na druge, odbraniće se,  a vas će staviti u karantin.

Ko je kome , ko je kome više, koliko je ko kome, zar je to sve što vas zanima. A dok se vi bakćete time uzeli su vam boje. Niste primjetili !?

Pa pogledajte nebo!

Okrenite jednom glavu i gore. Ne držite je stalno u rupi koju su drugi iskopali za vas, pa nije čak ni vaše veličine. Neudobna je i tijesna, ali vi ne želite da je napustite. Strah vas je šta bi mogli otkriti napolju. Dole je ipak sigurnije.

Neprijatno vam je. Niste navikli. Ne volite kad vam  bacaju istinu u oči. Navikli ste na nježno, da vas u rukavicama guraju u  sunovrat, sa obostranim osmijehom na licu. Maniri prije svega. Bilo nam je zadovoljstvo , drago nam je što smo se upoznali, a dalje svako svojim putem.

I kad se propada lakše je sa manirima.

Bacili su vam oglobanu kost i vi ste je drage volje primili. Ljubomorno je čuvate od drugih iako na njoj nema ni naznaka mesa.  

Pijete tople napitke uz koje vam serviraju najnoviju, jutarnju verziju istine.  i bludničite. To vam je ukratko svijet danas.

Pamet vam se okrenula od izmišljenih, utamničenih obzira, koji proviruju ispod pora proljetnog kaputa i to nazivate kulturom. Definišete se nedostacima onih drugih i to nazivate vrlinom. A trošite, trošite, neumjereno trošite, a kad potrošite uzimate novo sa istim žarom kao ono prije. Novo, novo i u svemu samo novo. Je li to prokletstvo ikad našlo svoju granicu !?

Prolazite i mislite do mene je, vi niste takvi !?  to niste vi. Nikad vi. Vaše su vrijednosti trajne a žudnje iskrene. A drugi, pa ima ih, pa baš ih ima, pa zar to nije za zapitati !?

Na licima vam sve piše, ne moram ni gledati ruke. Vaša bolest djeluje tako da je možete vidjeti samo u odrazu drugih. A svi ste zaraženi. Sviiii

26.10.2017.

Violinist u metrou

Čovjek, uobičajeno  obučen , sa kačketom na glavi i kutijom u ruci, prišao je praznom mjestu u holu Njujorške podzemne željeznice, jednom od najfrekventnijih mjesta na svijetu, izvadio iz kutije violinu i započeo svirati.

Svirao je 45 minuta i za to vrijeme hiljade ljudi je prošlo, a samo se njih sedam, na trenutak,  veoma kratko zaustavilo, oslušnulo šta violinist svira i produžilo dalje. Među njima je bilo i jedno trogodišnje dijete, koje je majka nestrpljivo , na silu, odvukla dalje.

Za 45 minuta violinist je, uglavom od ljudi koji nisu ni zastajali, zaradio ukupno 32 dolara.

To i ne bi bilo neobično da čovjek koji je svirao nije bio Joshua Bell, jedan od najpoznatijih svjetskih koncertnih violinista. U eksperimentu „o ukusima, prioritetima i percepciji“ svirao je na violini vrijednoj 3,5 miliona dolara, jedno od najzahtjevnijih i najsloženijih dijela ikad napisanih. Dvije večeri kasnije imao je, par sedmica unaprijed, rasprodat koncert u Bostonskom teatru  sa cijenom ulaznica od 100 dolara.

Eksperiment doslovno i simbolično , u široj perspektivi povlači neka od vječnih pitanja o umjentiku i djelu, ulozi i kvalitetu umjetnosti i o odnosu i raskolu onog što stručnjaci označavaju kao vrhunsko i onog što se popularistički u narodu poima kao takvo.

Taj raskol nije novijeg vijeka, jer je istorijski, vrhunska umjetnost uglavnom bila namijenjena privilegovanoj manjini i daleko od naroda. Narod je odrastao i utjehu i razbibrigu u ono malo vremena što je bilo izuzeto od borbe za preživljavanje, nalazio u nekoj drugoj vrsti umjetnosti. Ovdje se vidi da su i sami motivi koji su posezali za umjetnošću i njena svrha bili drugačiji, neko je , u situaciji kad je već imao sve drugo, okrepu duha i dašak viših i nepoznatih čuvstava tražio i nalazio u umjetnosti, a nekom je ona samo pomagala da preživi. Bila je onaj slatki, manje težak dio njegovih svakodnevnih borbi i nastojanja. Zbog toga je prirodno očekivati da je takva umjetnost morala biti manje zahtjevna, bez otvaranja dubljih i komplikovanijih pitanja i za sam direktni, fizički opstanak nepotrebnih emocija.

Zašto bi onda ishod eksperimenta u podzemnoj željeznici trebao da iznenadi. Ekonomska slika svijeta se dosta promijenila, ali pored tradicije, većina ljudi je i dalje većinu vremena okupirana trkom za preživljavanjem. U takvoj situaciji je izlišno, pa i nerazumijevajuće očekivati da svi slušaju isto, uživaju u istom i traže isto od umjetnosti.

25.10.2017.

Magija zaustavljenih trenutaka

i vrijeme je stajalo
a mi smo isli
zadovoljni
srasli u cvatu
koristeci magiju
zaustavljenih trenutaka
okretali smo
linije zivota
trazeci mjesto
gdje se dva
nikad ukrstena puta
ukrstaju
Provirivali smo
iza spirala sudbine
pretvarali vino u  vodu
led u vatru
princa u zabu
ne dajuci prici
da se okonca


Stariji postovi

<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
51515

Powered by Blogger.ba