Protivrječnosti (Alhemičarki)

Da li su stvari zaista tako teške,
ili ih mi takvim pravimo.

Uzdah starca, zvijezda repatica,
oči djeteta, krila leptira.

Da li su stvari zaista tako teške,
ili ih baš mi takvim pravimo.

I da li samo jedan izgubljeni osmjeh
Vrijedi spasa
ostatka čovječanstva

5 komentara

  1. lombardos izmedju ostalog, ima malo i licne note

    Ajni ti i ja se bas razumijemo. jednom u cardaku na dobojskoj tvrdzavi – Gradini , u prekrasnoj starinskoj atmosferi na drugom spratu, naletih na knjigu pjesama
    Walt Whitmana – “Vlati Trave”. tu procitah jednu pjesmu koja puno bolje govori o ovome, ali je od tad nikad ne nadjoh opet. ako slucajno nekad naletis na nju javi

  2. vidis 227, moguce da se ti i ja znamo licno, pa se stoga i razumijemo. i ja sam sjedila na gradini u doboju, svojevremeno :))

    ali nisam citala tad Whitmana.

    njegova poezija je sasvim cudnovata , gdje mu je kljucna nit vodilja bila smisao cjeline.
    svojom poezijom je opisivao je i dokazivao esencijalnu istinu, da ljudski osjecaji proizlaze iz direktne interakcije tijela i mozga. neke od pjesama su mu obilovale erotikom, iako je on zapravo pisao samo o sebi, te elementarne stvari 🙂

    kad pronadjem zbirku poslat cu ti, a evo ti ovdje jedan epigraf., zapravo posljednji, pred samu smrt:

    “Hajde, reče moja duša,
    Napišimo stihove za moje Tijelo, (jer mi smo jedno).”

    p.s. predlazem da ti damo neko fino ime. ovo 227 mi nekako poput prozivke u zatvoru 😀

  3. mislis da je poznavanje preduslov razumjevanja

    whitman je se pojavio na gradini poslije,
    da bi nedugo zatim opet otisao u nepojavnost

    mozda je do mene, ja tu nigdje erotike nisam vidio 🙂

    hvala na epigrafu

    227 kao dio kolektivne matrice svijesti, borg-a
    zene. misli da joj to sto te mozda poznaje odamh daje pravo da te mjenja.
    gost227 me najbolje opisuje

Komentariši