5:3 (Usamljena ptica protiv preplašenog psa)

Pet su stanja usamljene ptice:
Prvo, da leti uvijek ka najvišoj tački;
drugo, da ne pati za društvom,
čak ni za onim od iste vrste;
treće, da svoj kljun ka nebesima pruža;
četvrto, da nema određenu boju;
peto, da pjeva veoma umilno.”

San Huan de la Kruz

Tri su stanja preplašenog psa:
skriva se u čoporu od iste vrste;
njušku uvijek prema zemlji pruža;
kad je ugrožen laje i napada;

10 komentara

  1. duboka poruka,univerzalna za sva remena i za sve prostore.pogotovo za sadasnju civilizaciju,prepunu preplasenih pasa.uljepsao si mi dan sa ovim stihovima,znas da i sam volim hispanoamericku poeziju.
    p. s. samo da znas jos sam ziv

  2. Ptica
    kad je ugrozena
    siri krila i leti… leti bez daha
    siri pluca i pjeva… pjeva kao da ne postoji poslije

    ako kod ptice postoji ista sto bi iole moglo podsjecati na taj osjecaj ugrozenosti, sto bi one podsvjesnim kolektivnim koncenzusom prihvatile kao takvo.
    ipak ovo nije napisano bez ljubavi prema preplasenom psu, jer preplasen pas sam i ja, i vi, i oni, i u odredjenom trenutku svi mi. ali smo u nekim drugim trenucima ptice. ovo je napisano da bi se pokusala naslutiti razlika izmedju tih razlicitih vrsta trenutaka.

    ps
    kad smo vec sveli svu komunikaciju na ovo ovdje, pozdravi svoje i javi se kad dodjes

  3. lovice, hvala ti, puno znaci, lazno bi bilo reci da ne znaci i da ne pomaze na nekim raskrsnicama da se lakse nadje put. odredjenu vrstu duznosti imam i ja prema tvojim pricama, duznost koja nije obaveza i koja ne prisiljava ni na sta, ali koja trazi da im se jednostavno posveti paznja koju stvarno zasluzuju.

  4. Preplašeni pas brzo bježi. Pitam se, šta bih sa ovom rečenicom? Valjda bih da kažem da zbog ranjivosti postoji milost.

    Ova ti je (poetska) komparativna studija baš uspjela. Samo mislim da je u naslovu lažno predstavljaju cijeli brojevi. Bilo bi interesantno predstaviti odnos s najprostijim brojem phi 🙂

  5. u pravu si, spontano mi se, u trenutku naknadnog davanja naslova pojavila ideja o zlatnom rezu. matematicki za nju fali jos nesto malo toga na strani preplasenog psa, mozda ta verzija geneze milosti preko ranjivosti kako ti navodis. nekako bih ipak volio vjerovati da postoji cista neuvjetovana milost, kao i saosjecaj. pomalo naginje utopizmu.
    s druge strane nije rijetko to lociranje covjeka kao bica izmedju razlicitih krajnosti, aka stepski vuk heseov, ta neka dualnost u pokretu, kojoj smo ovdje pokusali dati i geometrijski oblik

    ps
    sjecam se tvoje prve pjesme koju sam procitao i onog dijela “jedemo phi naseg vremena” ta misao mi se nekako posebno snazno utisnula u pamcenje.

  6. Jako volim razmjenjivati sa tobom, inspirativno je.. Vjerujem da postoji čista milost, samilost, saosjećaj, empatija. I kod ljudi. Ali, čista samo ako je značajno uslovljena prethodnom patnjom onoga u kojem se ugnijezdila. Osjetiću te ako sam prošao ili prolazim ono što prolaziš ti. Tada ću, pa i na svoju štetu, ispravljati nepravdu prethodnog vremena koju za me nisu ispravljali, a trebalo mi je. Bog je samoprojekcija, ali to je druga tema.

    Karmički bi se reklo: Kad pas pati, postaje ptica. Kad ptica zgriješi, postaje pas. Kad pas zgriješi, postaje progonitelj. Kad ptica pati, to je kraj eona i početak.

    Hvala ti za podsjećanje na taj stih. Tačan je, surov i tragičan. Treba ga opisati onako kako sada mogu, jer je dosta star. I vjerovatno to ponavljati na svakih 10 godina odokativno, recimo to – na prelazu s jednog na sljedeći intimni eon.

    Hvala ti.

  7. da preplaseni pas pati po prirodi svog stanja, da ne kazem po prirodi svoje preplasenosti. on pati i kad ne zna da pati. svo njegovo ponasanje je simptom te patnje.
    pas cini razna “djela” pokušavajući da se otrese te patnje ali vecina njih ga samo jos dublje zavlaci u tu patnju. sve dok ne otkrije pticu u sebi. to je mjesto gdje se karma i sudbina vanvremenski sastaju. gusjenica je oduvijek imala leptira u sebi. njena sudbina je da postane leptir, ali da bi to uradila mora prvo da ga sama pronadje. to je mjesto gdje se predodredjenost i slobodan izbor vanvremenski sastaju.

    kod tebe mi je fascinantno uvijek da izgleda kao da slucajno izranjas te misli. ali kako te pratim duze znam da su one dijelovi koinzistentne dugotrajne cjelovitosti. ti zanemarujes tu cjelovitost, ti je ostavljas po strani, i onda je svaki put na novi nacin ponovo otkrivas. princip vrhunske objektivnosti u ucenju i traganju.

    ps swatka avatar fotkica 🙂 i naravno hvala ti , to se vise podrazumijeva ali vrijedi ponoviti s vremena na vrijeme

Komentariši