Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


26.11.2014.

Kad porastem (najvećem filozofu među rokerima)

Jednom kad porastem
pustiću bradu
obuću drečave patike
i uraditi nešto sa kosom
da svi vide
da nisam ukalupljen

Da me više ne zamaraju
banalnim i
svakodnevnim stvarima
tipa šta je ko jeo
i ko je koga u preduzeću

Izgovaraću naglas
parole što strašno zvuče
a na njihova pitanja
nadmeno ću odgovarati
apstraktnim i kratkim frazama
Nimalo bez prezira

Mijenjaću filozofije
prevodiču Homera
počeću da pišem
prestaću da pišem
igraću fudbal
u tamo nekoj nigdjezemskoj
i raditi druge
uzvišene i šokantne stvari
koje se uobičajeno ne rade
Nimalo bez pompe

Jer jednom
kad više nisi dio gomile,
njihova pravila
za tebe
više ne vrijede

26.11.2014.

BOSNAE EST (a i Hercegovina isto)

Za svijet sam bez granica
slobodno društvo budućnosti
univerzalnu ljubav istih
procvat svih mogućnosti

Ali kakve to ima veze s tobom
ti si dalje od svakog ideala

Ne moraju mi se sviđati
ni  neka od znamenja
koje su ti nasumično davali
i oni koji te vole
i oni koji te ne vole
Bezlični ukrasi noći
i bešćutni dokazi moći
Mada ih poštujem jer oni su ti
ali ti nisi oni

Ne moram se slagati
ni sa svim datumima
koje su ti slučajno
dodjeljivali
na stratištima istorije
dok su te po stotinu puta
iznova crtali i bojili
Jer bila si i prije svih njih
a ostat ćeš i poslije svih nas

Voliti tebe
prirodno je
poput zraka koji dišemo
poput sunca kojem se radujemo

Gazili su te
palili su te
otimali te
rasparčavali
svojatali
kidali
dijelili  te
a ostala si opet svoja

Rađala si djecu na sebe nalik
prkosnu i ponosnu
gordu i neuništivu

Volim i druge
ali jedino tebe
uvijek u  srcu nosim
jer ti si ja
a ja sam ti
I mogu se sebe odreći
ali tebe ne mogu
I zemljo i idejo
I ni zemljo ni idejo
Majko
Bosno

24.11.2014.

Naročilo za uporabu

Jedan od  problema s kojim se susrećemo u svakodnevnim situacijama, u situacijama kad treba donijeti neku brzu odluku, prevagnuti na neku od mnoštva mogućih strana, naglo se nageti u nekom od bezbroj pravaca, jeste što uz život ne dolazi uputstvo za upotrebu. A tuđe, ma koliko nam slični bili i ma koliko nam ga pokušavali nametnuti za nas jednostavno ne vrijedi.
Svaki život je jedinstven. Neponovljiv. Svoja i samo svoja priča. Poput otisaka prstiju. Poput kontura oblaka na jesenjem nebu,
Ne kažem da drugi nekad nisu u pravu. Da u nekom trenutku ne vide naš život bolje od nas samih. Na kraju krajeva cjelovitiji je pogled na čašu s vana nego iznutra. Mada i pogled iznutra ima svojih skrivenih ljepota.
Ne sumnjam ni u dobronamjernost drugih. Ti koji nam pokušavaju "podvaliti" svoje gotovo uputstvo su najčešće oni najbliži.  Oni koji nas vole i žele nam dobro.
Ali svako to gotovo uputstvo ima uvijek jedan te isti cilj, jednu te istu uspavljujuću, zatupljujuću i životu oportunističku ulogu. Da nas unaprijed liši boli.
A bol, ma koliko nam teško bilo i ma koliko se ne slagali s tim u trenutku kad nam se to dešava je nekad najbolji učitelj. I ne samo to.
Pitaću vas kakva je ruža bez trnja. Dan bez noći, svjetlo bez mraka, ljeto bez zime. I da li bi sreća mogla biti tako potpuna, tako nehajno opijajuća, toliko duboko prožimajuća da prije nje bar nekad, makar na tren nismo iskusili bol.


(ovim i jučerašnjim postom, sam,  ničim izazvan, krenuo u neku laganu seriju postova na temu individualnosti gledanu kroz prizmu suprotnosti i bunta  prema kolektivnom. Dobrodošli su prijedlozi nekog laganog kratkog teksta ili pjesme na temu. Hvala)

23.11.2014.

Refleksija

Mir, iz određene, ograničene ali validne perspektive predstavlja ravnotežu sila koje djeluju na živo tkivo našeg života. Želje naspram mogućnosti, snovi naspram stvarnosti, buka misli naspram tišine uma. I mada međusobno suprostavljene sile mogu biti i unutrašnje, ovdje se najčešće radi o sukobu i nesrazmjeru vanjskog i unutrašnjeg. svijet vani ne korespondira sa onim unutra. ako je razlika mala, potrudićemo se da je premostimo, ako je razlika veća  i problem je veći. jedno od rješenja je potpuno zanemarivanje stvarnosti. tako nastaju najljepši svjetovi iz mašte.

Nažalost prije ili poslije mašta se mora sudariti sa stvarnošću i onda gledamo kako krhko i nježno, umjetničko biće popušta pod teretom svakodnevnice.

u takvoj situaciji nije stran ni bijeg u alkoholna isparenja ili opijumsku realnost.

Pitanje koje se nakon svega samo nameće je šta je to što će konačno presuditi koja je stvarnost prava, a koja naš subjektivni otisak na pokretnoj traci života. što će reći da je bijelo bijelo a crno crno. što će biti sudija koji će lupiti drvenim čekićem od sto i prevagnuti na jednu stranu ili drugu.

Vrijeme ? Možda, ali u praktičnim situacijama mi ipak, svjesno ili nesvjesno, koristimo drugog sudiju. Druge. Sredinu.

U procesu refleksije mi u drugim, poput odbljeska u ogledalu,  konstantno tražimo vlastiti odraz.  potvrdu vlastitog postojanja i vlastite realnosti. da li smo dovoljno dobri , da li smo prihvaćeni, lijepi, pametni, da li pišemo dobro, mislimo dobro, živimo dobro.

Drugi nam, pomoću proizvoljnih, subjektivnih i često izmišljenih mjerila  određuju mjeru. uzimaju aršine.

Nas beskonačna bića kvantificiraju, klasificiraju i smještaju u parametrijske ograde matematike.
a mi ? mi to naivno prihvatamo.

22.11.2014.

Oda tišini

Svi imamo
momente tisine

Trenutke kad je život pun
a ne prazan
kad mu više ne trebaju
ni riječi ni misli
pa čak ni ova pjesma

Katkad su oni
vrijedniji od riječi

Stojim sam
negdje kraj obale
prerušen u stijenu
i hvatam ih
dok neumitno prolaze

Stojim sam
negdje u planini
prerušen u drvo
i hvatam ih
dok tiho zamiču

Svaki poseban
na svoj način
svaki vječnost za sebe

I kao što svaka pjesma
ima pauzu
kao to svaka rečenica
ima tačku
kao što svaka rijeka
ima korito
ima obalu
na koju se stalno vraća
tako i svaki život
ima tišinu
kojoj se stalno vraća

21.11.2014.

Mon ami

Prijatelju moj, umjetnost je uvijek šok. i za samog umjetnika. prekid normalnog toka stvarnosti. i kao što znaju reći tamo odakle nama srca ponajviše izviru, a izviru sa raznih mjesta, ne zna jutro kakvo će biti veče.
Bilo ko, ko je pokušavao samostalno sročiti bar jednu prosto proširenu rečenicu, nacrtati  bokal sa zdjelom voća u pozadini, napraviti stolicu za ljuljanje od orahova drveta zna da djelo najčešće nadmašuje autora.
Djelo ima neki svoj , samo sebi znan tok, svoj zaseban život, svoj vlastiti pečat na hartiji vremena. Negiranja toga predstavlja negiranje samog sebe. oskvrnuće i tiraniju nad istom onom slabašnom idejom od koje je sve i započelo i koja se kasnije razvija u koloplet misli a zatim u cijelu simfoniju.

Da, znam da boli. ako je proces iskren mora da boli.
Podsvijest je neka vrsta kante za otpatke u koju trpamo, ne samo ono što nam ne treba, nego i ono čega se bojimo, što ne prihvatamo i što nećemo u svom životu. Ponajviše bol.
Čin stvaranja to, poput duge jesenje kiše izbacuje napolje. vraća nama samim. ali to je iscjeljujuća, zdrava bol. korisna jer nas upoznaje s nama . zdrava jer razriješava unutrašnja protivrječja.

Blog ko neblog. Zamisli Fjodora Mihajloviča na blogu. koliko bi on popularan bio. ko bi čitao njegove "vesele" uvertire. Ili Lea Nikolajevića. Koliko dugo bi oni ostali.
Horhe Luis i Federiko Garsija bi se već snašli.
Ali blog ima istu onu prednost koja mu je ujedno i nedostatak. Druge.
Slučajne svjedoke naših lutanja. Klasična književnost je vrsta bijega. Sjedneš izolovan i pišeš prema vlastitim pravilima i vlastitim kriterijumima , nošen nekim nejasnim vlastitim osjećajem kako bi sve to trebalo izgledati. Poslije ako nešto izađe možeš ga proglasiti kao promašaj ili kao biljantan uspjeh. do tebe je i nevažno je. jer ćeš opet ti i samo ti odrediti na kraju šta je šta.
Ovako rizikuješ da će ti se neka slučajna opaska, neki uzgredni, nepromišljeni komentar izrečen  umjesto "dosadno je" poslije subotnje večere, dovoljno uvrtiti u pamet da promjeni sve. A mi ne volimo da rizikujemo, zar ne. Volimo da imamo stvari pod kontrolom.
Blog traži određenu vrstu hrabrosti. Kad se izlažemo ranjivi smo.
Lako je ići u bitku spreman, naoružan do zubi, sa šljemom i pancirkom do članaka.
Ali život nas nekad traži, život nas nekad treba nespremne . A za to treba hrabrost.
Znam da je bar tebi nikad nije manjkalo. Zato vrati se i završi započeto. Suoči se sam sa sobom onako kako ti to najbolje znaš. Oči u oči.


21.11.2014.

Knjige više niko ne poklanja

Čestitalo joj je stotinu ljudi. I koji je vole i koji je ne vole. I koji je znaju i koji je ne znaju. Dobila je ruže i virtuelne i stvarne, mirise, parfeme, odjevne predmete, čak i ulaznicu za koncert. A nju je , nakon svega, matematički proizvoljno i filozofski apsurdno, najviše mučilo onih par koji nisu čestitali. Statiistički to je bilo i više nego uspješno čestitanje.

( Dobro, pomalo su je mučile i ove kiše koje ne prestaju i raspucali šav na čarapi. )

20.11.2014.

Umjesto kapi sa ružine latice

Tebi
koja si zračila prozračna jutra
i krečila u veselo
sumorne sutone
Tebi
koja si umatala paperjasto lice
u baršunasti jastuk od svile
Tebi
koja godinama strpljivo čekaš
da ovaj kasni pubertet konačno prođe
i dječiji i moj
Tebi
stvarnom svjedoku
svih mojih umišljenih
uspona i padova
Tebi
koja si ostajala
kad drugi nisu ni dolazili
Tebi
od koje sam kretao
i kad nisam nigdje završavao
Tebi
za koju znam da ovo ne čita
da ipak zna da sam se sjetio

19.11.2014.

Vrijeme (iz pjesničke wikipedie, bujrum nadodajite se)

neravnomjerni odskoci oblutaka po mirnoj površini fluida

beskonačna simfonija plutajućih momenata tišine

ladanjski vjetrovi njišu jedra paučinastog sna
ticalima beskraja

19.11.2014.

Vrijeme

je kad se unutrašnja spremnost vjenča sa vanjskim okolnostima

(čini mi se da sam negdje čuo, ako nisam pripišite vjetru)

19.11.2014.

...

Vrijeme

07.11.2014.

Zahvalnost (ovo ja nešto za sebe)

U životu svakog čovjeka, bilo muškog bilo ženskog, dođe trenutak kad treba sumirati utiske,
zaokružiti dotadašnje, izvući pouke, potražiti viziju i pomoću nje se odrediti šta dalje.
Neizostavan dio , cijelog tog zamršenog, mukotrpnog, ali u konačnici prosvjetljujućeg procesa predstavlja skromni akt zahvalnosti.
Zahvalnost nije samo formalni čin kurtoazije, simboličan napor da odamo drugim priznanje, zato što su se slučajno , svjesno ili hotimično, obreli u našem životu, ukrstili s našim putem, ojačali ga na mjestima ili oslabili,  obojili ga nekom drugom nijansom ili posivili , skrenuli ga u nepoznati, egzotični rukavac ili mu pomogli da se ulije u veliku, snažnu rijeku.
Zahvalnost predstavlja i prepoznavanje napora života samog, da nas , ali onda i samo onda kad smo stvarno spremni za to, nikad slučajno, stavi na odgovarajuće mjesto i poveže sa
odgovarajućim ljudima,  pa makar i na tren, kratki djelić vječnosti, kako bi zajednički, a
opet svako  za sebe, prisustvovali njegovom ekstatičnom otkrivenju.


Hvala

Mister No-u što me je nagovorio da u njegovom nimalo pouzdanom, ostarjelom dvomotorcu Piperu, nas dvojica koji smo bliže starim ragama nego proljetnim piladima,  preletimo ne samo egzotične Amazonske prašume nego dobacimo i do udaljenih Sibirskih tundri. što je izazov svaki na svoj način.

Noćnom leptiru
što mi čuva čežnju  i za par predivnih večernjih razgovora koji ispunjavaju srce. ravno u sredini

Plavom ponedeljku, pardon bebeće plavom ponedeljku onako :) što postoji

Posebno, veliko hvala Alhemičarki, što je čitavo vrijeme bila tu, što mi je čitala misli, što
je oponirala baš kad je trebalo i što mi je više nego jedanput pokazala šta znači biti čovjek

i svim ostalim koji su prolazili ili nisu prolazili, zastajkivali, provirivali ili nisu provirivali, bili prozori otvorenii ili zatvoreni, bili zastori navućeni ili podignuti.
Svjež povjetarac uvijek nađe način


A sad odoh tražiti viziju

07.11.2014.

Polazak (tuđe a moje)

Doći će vrijeme, koje će govoriti da treba poći
ostat će ljudi da igraju svoje valcere smrti
umni gromovi  da nabrekle misli razjedaju
dječica da ljube majčice prije spavanja
vjetrovi da raznose maglu ispred očiju
konji da šire zovi vremena
A vrijeme će govoriti da treba poći.

Gost341


(Ovo je jedna prijateljeva. Nazvaćemo ga radi raspoznavanja Gost341. On je pravi pjesnik u duši , a ne ko ja za po kući. Samo život je za njega imao, druge, zamršenije planove pa se nije realizovao na taj način. mada ako ste nekad prebacili na pravu radio stanicu u pravo vrijeme ili ...
Nebitno, povremeno ćete imati priliku da ga čitate ovdje, u sad već stalnoj rubrici, tuđe a moje.
Ovu stvar možete efikasno koristiti kao izvlakušu, u situacijama koje zahtijevaju naglo i brzo povlaćenje, bez dodatnih objašnjenja.
)

07.11.2014.

Rješenje

je njeno veličanstvo SKROMNOST

06.11.2014.

Igra asocijacija 4

Najviše od svega ona je moć prihvatanja. Prihvatanja koje nije mirenje. Prihvatanja sitnih , slučajnih ali dragocjenih darova života. Bez očekivanja, bez traženja. Prihvatanja da je naš život, ma kako nam se nekad uzak , tijesan i nedovoljan činio , naš i samo naš, dar, bogatstvo i neizmjerna radost.
Čudo koje se odmotava , odigrava, raste i traje upravo tu pred nama, 
polako nam se otkrivajući u svim tim malim, usputnim stvarima koje najčešće i ne primjećujemo.
Ona, ona nam daje tu šansu, tu rijetku, osobitu i neponovljivu priliku, momenat predaha, kad nam oči nisu na velikim stvarima. 
Mogućnost da uživamo u ljepoti trenutka koji neumitno prolazi. Da osjetimo radost u cvatu, pčelu u letu, misao u nastajanju.          
Da osjetimo život iznutra.

sljedeći dio

05.11.2014.

Igra asocijacija 3

Kad bi mi zlatni žabac ponudio jednu želju, samo jednu želju
Zaželio bi,
Ne stan u starom Montmartru
sa balkonom i pogledom na ulicu
da mogu svako jutro osjetiti vjetrove sa Sene i
udahnuti raznovrsni i elegični duh ulice
Ne žuti kadilak iz 1936
u kojem još miriše radost prvog stvaranja
novog i unikatnog,
Ne kućicu na snježnim vrhovima Andi
odakle kondori kreću u svoj posljednji let
Zaželio bi baš nju.
Ne zato što s njom imam sve to
Nego što mi s njom
ništa od toga i ne treba

sljedeći dio

04.11.2014.

Igra asocijacija 2

Nije zahvalnost. Nije saosjećaj. Nijedno već odavno nije u listi vrlina.

Nije istina. Nije iskrenost. Distorzirani i parcijalno shvaćeni odlično su oružje za manipulacije. Tako da postoji prećutni koncenzus kod istinskih tragaoca za odgovorima i inih manipulatora o njihovoj upotrebi. Još dugo će s njima mahati i jedni i drugi, svaki na svoj način, nastojeći da nam zarobe ili oslobode dušu.
Kod ove "vrline" nema omaške.

Od poniznosti su Japanci napravili brand, a asocira i na neke "druge" vidove iskorištavanja. Mada je vrlo, vrlo blizu.

Ona jeste i zahvalnost i Istina i poniznost.


Sljedeći dio

03.11.2014.

Igra asocijacija

U moderna vremena je skoro prognana iz liste vrlina. Vjerujem da je u budućnosti ni u rječnicima nećemo više naći.

Sljedeći dio

(prekidamo redovni program radi kratke igre asocijacija.)

<< 11/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
85299

Powered by Blogger.ba