Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


24.12.2014.

Seoska igranka - nena 2/7

Nena je svoju djecu rađala po starom univerzalnom kalendaru poljskih radova i vremena molitvi, poslije prvog okopavanja žita, nakon druge koševine, kad se stajnjak razbacuje, između podne namaza i ikindije... 

Iza sebe je već imala dovoljno i djece i unuka i vjerovatno i vlastite mlađe braće i sestara o kojim se kao starija, po starim adetima, morala brinuti dok su majka i otac bili na njivi,  da bi se zaplitala u moderne odgojne metode opsesivne kontrole i bdijenja nad svakim dječijim korakom.

Tu privilegiju možemo imati mi danas kad imamo jedno ili najviše dva djeteta, ali ranije za to jednostavno nije bilo vremena. Djecu su pored roditelja i starije braće i sestara uporedo odgajali šume, rijeke, njive, selo, vjerski službenici, učitelji i na kraju život sam i opet su ispadali dobri ili manje dobri, ali ništa gori ili nespremniji na život od onih danas.

Uostalom neka djeca su poput egzotičnog i rijetkog bilja koje podnosi umjereno zalijevanje i izlaganje suncu i mjesecu, te samo bira pravac rasta i razvoja a ako se previše o njemu brineš ostaje blijedo, zakržljalo i neiscvjetalo.Dok druga opet traže više brige i pažnje koju će pokušavati sama nadomjestiti u nekim egzotičnijim predjelima duše, ako za to već ostanu uskraćena u roditeljskom domu.

Bilo kako bilo, za mene je prijelaz sa roditeljskih odgojnih metoda jače stege na nenine bila dobrodošla promjena u kojoj, ne samo da sam uživao nego sam konačno imao i priliku da sam neometano u punom kapacitetu istražujem život  i tražim one moje uglove rasta koji  meni lično najviše pogoduju.

Ne mogu naravno roditelje kriviti ni zašto, radili su nabolje kako su znali i sa najboljim namjerama, ograničavajući me često najviše baš radi moje vlastite sigurnosti.  Kod nene je samo nebo bilo granica. Nebo koje tad još nije izgubilo onu istu zagasitu živu boju nenih očiju.

Djeda se sjećam kao, iako zemljoradnika, težaka, uvijek besprijekorno dotjeranog gospodina, čini mi se, ukoliko me sjećanje ne vara, obučenog i zimi i ljeti u slično pristalo odijelo, sa prslukom i košuljom sa čijeg se kraja zrcalio srebrni lanac od džepnog sata poput kakvog nezaobilaznog starog modnog detalja koji je kod mene , djeteta, budio izlive radoznalosti i pažnje. 

Sjećam se njegove oštre brade u rijetkim trenucima kad se igrao sa mnom, umoran naveče nakon radova i sjećam se da je pričao malo a smijao se puno, od srca ali dostojanstveno i najviše očima i kratkim uredno potkraćenim sijedim brkovima koji su se ravnomjerno pomjerali u ritmu smijeha.Ne mogu nikako tu nevinu dječiju sliku povezati sa onim djedom o kome sam slušao kasnije. Djedom koji nije pričao sa vlastitim kćerkama godinama zato što su se „pogrešno“, bez njegovog pristanka udale, za strance i ljude druge vjere ili one pomalo sklone alkoholu i kavgi.

Dok je dane provodio po udaljenim njivama , gdje bi nerijetko znao i zanoćiti u improvizovanim trošnim kolibama od pruća i gline, nena je se brinula o kući i stoci, spremala ručkove koje smo zatim ona i ja nosili i zajedno s djedom jeli u debelom hladu razgranatih hrastova međaša, zalivajući zalogaje hladnom bunarskom vodom odstojaloj u za to posebno pripremljenim tikvama, koje su bolje od bilo kakvog modernog materijala čuvale svježinu i davale vodi neki još bogatiji, puniji ukus i čije je stablo još dugo poslije djeda krasilo jugozapadni ćošak njihove kuće.

Nekad, po nekim, za mene neutvrđenim pravilima i ritmovima života, nena i ja bi odmah ujutro krenuli s djedom i provodili čitav dan s njim na njivi, a nekad bi ostajali kod kuće.

U takvim danima bi se pridruživao vršnjacima iz komšiluka u pravljenju logora po obližnjim šumama ili u nekoj drugoj spontanoj i neplanskoj, odraslim nejasnoj i teško zamislivoj dječijoj avanturi koja bi im, čak i da je posmatraju i prate izbliza, izgledala još i besmislenija nego što to prvi utisak da naslutiti.

Naveče ili popodne bi se vraćao kući gladan i zvao bi nenu još sa stepenica i ne ulazeći u kuću. Ona bi, kao po unaprijed dogovorenom znaku, iznosila namazanu krišku kajmaka i davali mi, nakon obavezne provjere da li sam oprao ruke, da jedem.

Imao sam tu sreću da je nena povrh svega imala izraženu crtu karaktera koju bi mogao usporediti sa perspektivom ptice koja sa velikih visina posmatra svijet. sve ono što nam nešto znači, što jesmo ili nismo, sav naš životni prostor, predmet beskrajnih briga, razmišljanja, lutanja, nadanja i traženja za udaljenu pticu je samo jedna ista, sitna, jedva zamjetna tačka koja nestaje sa prvim lepetom krila.

Nena je imala taj isti ptičiji filter. nije bila zamišljena niti sanjar dalek od svijeta, čak naprotiv u svemu je i previše učestvovala, ali je stvari posmatrala  iz te iste udaljene perspektive svjedoka koji zna da je prekratko na ovom svijetu da bi se  previše zamarao sa svim tim malim, uzgrednim , prolaznim i manje bitnim detaljima. Česta osobina duhovnih ljudi.

sljedeći dio

<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
69441

Powered by Blogger.ba