Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


05.01.2015.

Seoska igranka - poruke 4/7

Po pitanjima polnih razlika , kao i po mnogim drugim, što će se otkrivati poslije u priči, mogu se i dan danas pohvaliti priličnom dozom naivnosti.

Sjećam se kako sam se , još pred sami pubertet, iako sam dotad već imao priliku da to nekako stidljivo učim i iz biologije, nabjeđivao s djecom da moji roditelji ne rade one stvari. Ne, moji roditelji ne. Što je naravno izazivalo salve smijeha i dodatnih provokacija.

Za privlačnost suprotnog pola sam znao rano. prerano. maltene otkako znam za sebe. Sjećam se dobro, što su mi neka od prvih sjećanja, da mi je kao djetetu od 5 godina neko poturio sliku neke svjetlokose vršnjakinje i da sam spavao držeći je ispod jastuka i ljubeći je prije spavanja. Pričali su mi da sam čak išao njenim na vrata tražeći je , ali eto toga se nažalost ne sjećam.

Odatle pa do nekih mojih 12-13 godina po tom pitanju se nije mnogo toga promijenilo.

Uvijek je postojala neka vršnjakinja koja je bila poseban predmet mog interesovanja ali to interesovanje nije imalo ni potrebu ni želju da dobije neku konkretniju formu.

Niti sam ja znao šta bi to konkretnije trebalo biti i kako bi trebalo izgledati.

E zato je to sve cva znao, počevši lagano da me uvlači u priče o svojim silnim školskim drugaricama , iz raznih razreda u koje je išao. Imao je neku vlastitu listu koje su bile po njemu "najpoželjnije" i koju sam ja uzimao zdravo za gotovo i ne poznavajući ih. Malo pomalo počeo je i da me pozdravlja od nekih od njih.

Dio tih pozdrava vjerovatno je bio izmišljen, nemajući drugu ulogu od one da se zabavi i našali sa mojom lakovjernošću i naivnošću, a dio je, to sam poslije mogao da se uvjerim, kad su mi se razne djevojčice počele smiješiti po selu i stidljivo me pozdravljati kad prođem, bio i stvaran. Isto kao što je meni razbuktavao maštu s njima tako je isto , pa i više, njima razbuktavao maštu pričajući o meni. A kad je riječ o mašti djevojčice su tu bez premca.

Da je cva kojom prilikom imao tu poslovnu crtu, koju je, eto pokazaće se, imao njegov brat, mogao je biti ponosni vlasnik prve agencije za pronalaženje partnera u selu. ovako je sve najčešće i počinjalo i završavalo na tim slučajnim osmjesima i prenošenju kratkih pisanih poruka između mene i neke od djevojčica.

Poruke su naravno bile cva-ova ideja i smiješno i istovremeno i paradoksalno, uzevši u obzir njegov nivo znanja i odbojnost prema svemu što ima ikakve veze sa školom pa i pisanjem, i sadržaj je uglavnom bio njegov, mada pisan mojom rukom. Ja se jednostavno u tom svijetu nisam snalazio i mada je za mene postojalo nešto očigledno privlačno u svemu, nisam imao vlastiti način kako da to izrazim i dam mu neki izvjesniji oblik.

Dotad je moje interesovanje za djevojčice bilo samo sebi svrha, nešto što osim povremene potrebe da budem u njihovoj blizini nije tražilo ništa više ni od mene ni od njih.

A iz te potrebe da budem u blizini, da samo povremeno ugledam te  srneće, smeđe oči ili kovrdžave kestenjaste kose znao sam čak promijeniti navike, komšiluk i društvo i odjednom se, iznenađujuće i za mene samog, zateći u potpuno nepoznatoj sredini, družiti se sa nepoznatom djecom i ponašati se kao da je sve to najprirodnija stvar na svijetu.

U to bezbrižno, dječije vrijeme nisam previše naknadno analizirao svoje postupke, jer nisam imao ni konkretnih ciljeva niti očekivanja u odnosu na koje bi vršio tu analizu. Iz istog razloga nisam mjerio svoje postupke u odnosu na neka opšta pravila niti ih ogledao u očima drugih. Živio sam tako kako sam živio, neopterećen svim tim sablastima, koje se nužno, na stepenicama razvoja, pojave poslije, i donesu nemire, preispitivanja, nadanja i očekivanja.  

Mi, u ovim novim vremenima često, od vlastite djece uzimamo tu bezbrižnost, tjerajući ih da što brže budu nama nalik i kradući im tako najljepši dio danas i onako uskraćenog djetinjstva.

Poruke koje je cva sastavljao i prenosio u moje ime su obično bile jednostavnog sadržaja sa kratkim pitanjem da li ona hoće da se "zabavlja" sa mnom, što je bio seoski termin za ulazak u vezu. Nekako mi se riječ i danas čini smiješnom, ali posmatrajući je po osnovi, svakako joj ne nedostaje veselja i uživanja u životu. Naravno tad nisam imao ni najmanjeg pojma šta to znači i da je nekad neka čak i potvrdno odgovorila na to pitanje, lično ne bih znao šta s tim. A odgovarale su uglavnom usmeno i neodređeno, dajući mi pokoji kompliment, i ostavljajući prostora da nešto bude poslije sa velikim ili manjim ali između, ili je to samo cva ublažavao odbijanje.

Nije bilo ni bitno, meni je i tako odgovaralo.

Ipak ponekad bi kod sebe osjetio neku vrstu kratkotrajnog osjećaja, koji se nalazio negdje između razočaranja i nerazumijevanja , a što nije bilo u cjelosti ni jedno ni drugo , kad bi se djevojčica , koja mi se prije toga smješkala i očito obraćala pažnju na mene, poslije poruke povukla i nekako zahladnila.

Srećom tad nisam imao ambiciju da razumijem svijet, a pogotovo žene, jer bi odmah na početku naišao na skoro pa nepremostivu prepreku, što ne bi baš pogodovalo razvoju mog ispitivačkog i radoznalog duha kasnije.

Ovako je u prvoj sljedećoj igri sve već bilo zaboravljeno, i ostavljeno netaknuto u prošlosti gdje zasluženo i pripada i odakle ga, sad evo, pomalo izvlačim.

sljedeći dio

05.01.2015.

Za one koji vjeruju u ciklička ponavljanja i neuzaludnost tuđih želja kad se kazaljke poklope

Želim
mir u nevolji
sreću u nesreći
sreću i bez nesreće
inspiraciju na blogu
i ljubav
ljubav u svemu

<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
51515

Powered by Blogger.ba