Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


06.01.2015.

Seoska igranka - lažni ja 5/7

Te prve interakcije sa suprotnim polom, pokazaće se, nosile su u sebi skrivenu klicu nečeg drugog, nažalost ne toliko dječijeg i bezbrižnog. nečeg što bi se prije moglo označiti terminima   podmuklog i prijetećeg, a nazvanim, jednim od njegovih mnogobrojnih imena, po staroj Grčkoj riječi narcizmom. Ako bi baš morao da uperim prst kad se ta opaka i zloćudna, i skoro neizlječiva bolest duha prvi put jače nadvila nada mnom, umatajući lagano ali neizbježno u svoje crnilo nedužnu dječiju dušu, pokazao bi najviše baš na taj period.

Dotad se nisam susretao sa interesovanjem drugih za sebe, bar ne u tolikoj mjeri. a djevojčice, čak i ako sve to sa porukama i što se dešavalo sa cva-om ostavimo po strani, su pokazivale neko dovoljno vidno zanimanje i dijelile mi, međusobno  glasno razgovarajući dok sam prolazio, neke pohvale koje prije nisam imao priliku da čujem. Pohvale koje su  se uglavnom odnosile, a na šta drugo, nego na neki fizički detalj, ugao obrva, neodređenu boju očiju ili čudan zvuk mog glasa što bi se sve preuveličavalo i upakivalo u jednu cjelinu, zanemarivši pri tome, u moju korist, detalje poput orlovskog nosa, klempavih ušiju ili recimo krivih nogu.

Ranije su me hvalili za neki sitan uspjeh u školi ili za drugo mjesto na nekom takmičenju, ali sve je to bilo ništa i nije imalo ni blizu takav uticaj na mene kao samo jedna takva pohvala, izrečena iz usta neke nepoznate djevojčice.

Te pohvale, pored toga što su me, nekako preplavile nekom čudnom, dotad nepoznatom, zamamnom prijatnošću, uzrokovale su i da počnem, po prvi put ozbiljnije, da razmišljam o sebi i o tome kakav utisak ostavljam na druge, što je preteča puno sveobuhvatnijeg procesa koji je uslijedio kasnije.

Ranije nije postojala jasna granica između mene i drugih, mjesto gdje sam  završavao ja a  počinjao svijet. Ta prva ozbiljnija razmatranja sebe kao odvojenog bića, uzrokovala su jasniji osjećaj vlastite identifikacije. Problem je u tome što mi neupitno, samim tim što postojimo kao odvojeno biće imamo vlastiti identitet, ali ovakav lažni identitet, nastao procesom socijalizacije, nosio je sa  sobom čitav niz nerazriješenih problema a narcizam ili narcisoidnost su samo njegov nekontrolisani i uznapredovali stadij. 

Stari Grci su sve to znali u svojim mitovima, još prije 2000 godina, tvoreći ili prepisujući od nekih još ranijih poznavaoca, legendu o Narcisu. mladiću toliko beznadažno očaranom vlastitim odrazom na mirnoj površini vode da je to na kraju završilo fatalno. Kao i u svim starim predanjima, u priči ima podosta simbolike koja traži dalja razmatranja.

Odraz u vodi recimo otvoreno simboliše nosivu gredu narcizma, fokus na sebe sa orijentacijom prema vani. Vani se traži, vlastiti, zamišljeni odraz, koji je u beskrajnom krugu potekao iznutra iniciran spolja. Da nisam dobijao komplimente, ne bih razmišljao o sebi kao takvom kakvim me tvore ti komplimenti, i pošto je to naravno došlo spolja, imao sam potrebu tražiti potvrdu svega toga, a gdje drugo, nego opet vani, da bi cijelom procesu dao neku validnost. Zamršeno ? 

Ni blizu tome na koliko se sve zapletenih načina ovo može pojavljivati i prolaziti neopaženo u nečijem životu, koliko napora i uzaludne predanosti traži od svojih žrtava te koliko iskrivljene percepcije i sebe i drugih virus stvara u žrtvinom poimanju svijeta.

A žrtve su vremenom, grubo rečeno svi, a najviše oni koji se najotvorenije gnušaju same ideje i ne dovode je ni u kakvu korelaciju sa sobom. Naravno nisu svi pogođeni istom mjerom, nemaju iste simptome, isti tok bolesti, ali jednom kad se razboliš i prepoznaš vlastite simptome lako ih nađeš i prepoznaš i kod drugih, čak i ako su u nekoj drugačijoj, izmijenjenoj i manje vidljivoj formi.

Još nisam naišao na odraslu osobu kod koje nisam primjetio bar jedan, nekad dobro prikriven i zamaskiran simptom. A i djeca, vremenom, bivaju inficirana sve ranije.

Naizgled bolesti lakše i brže podliježu žene, valjda od malena hranjene tim inicijalnim pohvalama za vlastiti izgled, u kojim davaoci nisu imali nikakvih loših ili ne daj bože, skrivenih namjera, samo su iz neznanja i navike, hotimično podržavali klimu koja najbolje pogoduje inkubaciji.

Kod muškaraca ona dobija neke druge, drugačije uočljive obrise koji se uglavnom odnose na pitanja statusa, penjanja po društvenim ljestvicama i manje je socijalno interaktivnog tipa nego kod žena.

Bolest je danas toliko uzela maha da se napravila inverzija vrijednosti i da se ona smatra nečim normalnim i prirodnim.

A jedan od ključnih simptoma bolesti i jeste njeno neprepoznavanje ili minimaliziranje.

Ona naravno nije smrtonosna, ali je poput mita o narcisu, sveobuhvatna. uvijek neumorno traži još, i kod nekih težih slučajeva, na kraju sve drugo prestaje biti važno, ukoliko bar na neki način nije hrana kojom se bolest hrani.

Pohvale, pohvale, pohvale, još, više, raznovrsnije, dalje, od drugih, na drugi način, nikad dosta.

Drugi se prestaju vrijednovati kao posebna bića sa vlastitom osobnošću.  Bitno je samo koliko su nam skloni, ako jesu, sve im je drugo oprošteno što i jesu i nisu. ako nam nisu skloni ništa im drugo ne može pomoći, pa da su i najbolji u svemu.

A tek odnosi. U odnosima je nekako akcenat na tome da oni drugi nas vole, da nam preko jednog  jednosmjernog mosta iskazuju naklonost i poštovanje. tek kad se to desi, onda nam se nekako počinju sviđati i onda im u potpunosti uzvraćamo istom mjerom. A zamislite komplikacije ako su drugi kao i mi. Nekad poslije sam napisao pjesmu koja to opisuje:

Ako mi kažeš da me voliš
zavoliću i ja tebe,
jer ja volim one
za koje mislim da vole mene,
a u stvari to ja  samo volim sebe.

Ako si i ti kao i ja
onda je to stvarno
ZAVRZLAMA NEOPISIVA.

 U vječnoj igri suprotnosti, nisu zanimljivi samo oni koji nam nemilice iskazuju naklonost, nego posebnu, pa i veću, pažnju izazivaju oni s druge strane, koji su prema nama najravnodušniji, najindifrentniji i najhladniji.

Mislite da pretjerujem. to bolest svjesna vlastitog razotkrivanja govori iz vas.

Godinama sam se poslije , svjestan svega, borio s tim na razne načine. znao sam da je sa procesom, svijet izgubio raniju naivnost. Dobio je neku subjektivnost, neki bespotreban napor, izgubio lakoću i uživanje. Sreća je postojala samo u privremenim trenucima kad je zvijer bila tek nahranjena, sve dok se opet ne čuje njen gladni urlik.

Vremenom sam ipak naučio da je, ako ništa, umirim. Ako je ne hraniš postaje slabija, ali i očajnija. Čuči negdje u pozadini i vreba svoj trenutak. sekundu kad popusti oprez i onda napada. Naglo i  grčevito, lukavo se povlačeći poslije u svoj brlog.

Toliko je opaka i podmukla da joj se čitava civilizacija divi. Spoljašnost, slike, like-ovi, popularnost, selfiji, reality show-i, takmičenja, najviše ona ljepote, političke igre moći i uticaja, podjele, sve vrste podjela sve to su njeni spomenici. Ode koje mi smrtnici ispisujemo vlastitom porazu. ropski slaveći pobjednika.

Sad možete slobodno osuti po meni govoreći kako vi to nemate, kako to nije tako, kako je sve to preuveličano, kako svoje simptome projiciram na druge. Razumijem vas. I ja bih radije pisao o nekim drugim, "ljepšim" temama. Ali je nekoga moralo zapasti i ovo.

Pssst zvijer spava.

sjledeći dio

<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
85299

Powered by Blogger.ba