Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


15.01.2015.

Odbacimo

preostale malograđanske obzire
neizliječene  piruete nemira
što plešu po klizaljkama strasti
sjene oholosti na zidovima privida
začaranu sudbu što je  tmina zaziva
stege lagode na kliještima komfora
laskave molitve boginji vanjštine
krugove pakla u zvijeri od straha
i noći prepune taštine
koja razdvaja

noćas je vrijeme za novo vrijeme

15.01.2015.

Seoska igranka - igranka 7-2/7

Ubrzo sam shvatio da od ovog sa F., kako se zvala cura, neće biti ništa, jer ništa konkretno nismo ni dogovorili i osokoljen početnim uspjehom, već sam na sljedećoj igranci, koja je bila dan ili dva poslije, odmah našao novu curu.

Bila iz neninog sela, manje od godinu dana mlađa od mene i vjerovatno je bila došla na svoju prvu igranku.

Zvala se, interesantno, isto kao i prva i ja sam sve uradio opet u onom istom osjećaju magnovenja i nepoznatosti samom sebi. Ovaj put nije bilo cva cva-a, koji iz nekih razloga nije došao taj dan. Bio sam sasvim sam i slučajno kraj zida naletio na nekog vršnjaka kojeg sam ranije poznavao. S njim je bila ona. Ja sam, ponesen ko zna čim, bez ikakvog plana, samo pitao , ne sjećam se ni šta, samo znam da je bilo direktno. Da li da se zabavljamo ili da mi bude cura, ko zna. I ona je onako, naivno odmah, i sama iznenađena i ponesena okolnostima, vjerovatno još pod atmosferom prvog izlaska, pristala. čini mi se blago klimajući glavom.

No tek nakon pristanka su za mene nastupili pravi problemi. Nisam znao šta dalje. Do tog dijela sam i znao. A dalje ništa. Niti sam se interesovao. Nisam planirao da će me takva nenadana sreća potrefiti dvaput u par dana. Nikog od starijih nisam pitao kakav je protokol, šta se radi kad ona pristane i ti i ona ostanete sami. A bio sam previše ponosan i tvrdoglav i da pitam.

Cura je bila fina, pa sam s njom, ja štreber , a o čemu ću, mogao malo pričati i o školi, na što bi cva cva pucao od smijeha.

Ipak od mene se kao muškarca očekivala da preuzmem inicijativu i da nju uvedem u taj svijet i pokažem joj šta dalje. I onda sam se, naizgled spasonosno, sjetio tog mraka, kojeg je neko negdje spominjao  kao neku sljedeću, uspješnu fazu zabavljanja. I poveo sam je u taj mrak, koji je ona uzgred poznavala bolje nego ja, pošto je se uglavnom sastojao iz obližnjeg dvorišta njene škole i okolnih, pripadajućih zgrada. Našli smo neke stepenice za stražnji ulaz u školu i tu sjedili i šta drugo, nego opet pričali i čudili se naglas zajedno povremenim otetim uzdasima koji su dolazili iz okolnog žbunja školskog parka.

Tako je potrajalo par vikenda. U međuvremenu se, bar ona, vidjevši da od mene nema ništa,  raspitala šta se radi dalje i u zraku se mogao osjetiti neki mjehur očekivanja, koji sam ja, i kad bi ga primjetio, uspješno ignorisao  nehajno ubjeđujući sebe da je to samo moja lična uobrazilja.

Onda su upozorenja počela pristizati i od njenih starijih drugarica i rodica, koje su je dopraćale na igranke. Bila su više manje direktna i govorila su da bi mi nešto u tom mraku i drugo trebali raditi a ne samo pričati udaljeni jedno od drugog pola metra.

Ako ništa upozorenja su uzrokovala  da joj se malo više približim tamo na onim stepenicama i da joj jednom bezuspješno i više reda radi ponudim svoju jaknu kad je malo zahladnilo a ona bila slabije obučena.

Poslije treće zajedničke igranke već mi je malo počela dosađivati ta čitava stvar sa zabavljanjem. Priče su se polako iscrpile, a osjećaj iščekivanja se sad već mogao opipavati u zraku. S tim pritiskom nestalo je i uzbuđenje i radost otkrivanja novog i nepoznatog prvih susreta.

Vjerovatno bi sve završilo "loše" po mene da me nije spasio početak školske godine. Prošlo je ljeto i došla je sezona kiša i škole pa su roditelji prestali dolaziti na selo, a samim tim i ja .

Da sam znao šta je obostrani prećutni raskid, vjerovatno bi to tad tako nazvao. Ovako se jednostavno nismo vidjeli dugo vremena, a kad sam je sljedeći put vidio već je bila s nekim starijim i zrelijim momkom. Koliko god mi je nekako bilo žao zbog toga toliko sam osjetio i određenu vrstu olakšanja i rasterećenja.

Poslije toga se nismo vidjeli godinama jer je mene život nosio na druge strane daleko od sela, a igranke su polako i tamo izumirale i mijenjali su ih kafići i diskoteke koje sam imao i u gradu. 

Ipak život nam je, nekad puno vremena kasnije, pružio još jednu priliku da se opet sretnemo i smijemo svemu zajedno. Pitala me je, sa izazovnim osmijehom, da li sad znam šta je mrak. Ali to već više nije dio ove priče. 

Nikad poslije izlasci za mene nisu više imali taj isti početni žar, tu nevinu radost iščekivanja, tu dječiju bezbrižnost spojenu sa radošću otkrivanja  i prvih upoznavanja suprotnog pola.

Cva cva je za godinu dvije znao sve što se treba znati o onom što se "dešava" kad muškarac i žena ostanu sami,  i ja ga više, ma koliko zbog toga obojica žalili, nisam mogao pratiti.  U tom svijetu je napredovao daleko brže nego ja, a ja sam, posvećen nekim drugim stvarima, ostajao gdje sam, pa čak i nazadovao jer sam se suočen sa samim sobom i nekim novim nadolazećim pitanjima, pomalo i udaljio od svijeta, postao manje bezbrižan i spontan i prolazio prva u nizu kasnijih otuđenja . Kako ja nisam bio gdje sam bio, to je i svijet prestao biti. Postao je manje naivno i manje sigurno mjesto.

Cva cva me je pokušavao uključiti u dešavanja, upoznavati me sa drugaricama od cura koje je često mijenjao, dobro savladavši pravila. Ali ja se nisam uklapao.  Na meni su se već počele vidljivije pojavljivati osobine koje grad razlikuje od sela. Bio sam čudan i stran,  previše promišljen i izvještačen,  krut, sa čudnim rječnikom koji je pomalo podsjećao na nemilu školu i nastavnike.  Naročito je to smetalo cva-ovim curama, koje je birao sebi nalik, bez nekog interesovanja za bilo šta što miriše na školu. Prigovarale su mu što ih uopšte upoznaje sa mnom, čudakom, kvareći im raspoloženje sa tim nemilim podsjetnikom.  Tu su se naša dva svijeta zauvijek razdvojila da bi se poslije samo privremeno sastajala na nekoj dženazi ili igrom slučaja u mojim sve rjeđim posjetama selu.  Cva je se brzo poslije i oženio, ne znam da li  napunivši i 18 godina i za njega je tu nastupila neka sasvim nova faza nepregledne predstave života. 

Nena, kao što smo ranije nagovijestili,  sad vrti nebeska vretena. U kasnijim godinama je pomalo izgubila nešto od one ranije ozbiljnosti karaktera i u nadolazećim, teškim vremenima, još dugo razveseljavala bližnje svojim duhovitim doskočicama, upadicama i pošalicama, često i na vlastiti račun. Ona je stvarni glavni junak cijele ove priče, samo sam morao u priču ubaciti i nas sporedne likove, mene i cva-a, da popunim radnju u trenucima kad je ona čekala da se mi vratimo sa igranke ili jednostavno odrastemo.


FIN ( Francuski je in)

<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
57567

Powered by Blogger.ba