Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


09.02.2015.

Bernulij ljubavi

Neke ljude je kako voliti. jedan pogled u oči, jedan spontani osmIjeh i to je to. Lako je voliti i svoje izblajhane snove prefarbane u ružičasto. Na kraju krajeva to su naši snovi. Ali stvarni kapacitet nečije ljubavi se istinski mjeri onim koliko najviše može voliti nekog koga najmanje može voliti, a širina njegove svijesti koliko može razumjeti i prihvatiti onog koga inače najteže razumije.

 

jedno vrijeme sam, da bi razbio svekoliku ispraznu i jalovu usredsređenost na sebe, imao običaj praktikovati nešto što sam nazivao "ljubaznošću dana" i što originalno nije moj izum. Odabrao bi jednu osobu, svaki dan različitu, i pokušavao taj jedan dan da se stavim u njenu ulogu, da svijet posmatram iz njene perspektive. razmatrao bi probleme s kojim se suočava i ukoliko bi bio u mogućnosti, učinio bi neki prijatan, jednostavan gest namijenjen toj osobi, bio to samo lijep pozdrav ili prijatan razgovor uz iskreno interesovanje za njen život i pokušaj da se nekako pomogne. Na početku sam to radio rado , izabirao drage osobe i činio da im život, makar na trenutak, izgleda mrvicu ljepši. međutim, problem je nastupio kad sam "potrošio" sve "drage" ljude, onda su nužno na red došli i oni drugi. jedan dio mene je htio tu da se po svaku cijenu povuče, ali drugi dio opet, nije želio da odustane. najprije sam lažno glumio zainteresovanost i ljubaznost, da bi jednom prilikom uspio, potpuno neočekivano,  da postignem neki nivo razumijevanja koje nadilazi riječi onog, ne toliko bliskog, drugog.

više od samog osjećaja razumijevanja šokirale su me naknadne posljedice čina. donekle očekivano  ta osoba mi je postala bliža, manje ili nikako iritirajuća, ali više od toga osjećao sam se nekako lakši, sretniji, mirniji, kao da je neki teret, za kojeg nisam ni znao da ga imam, odjednom spao s mene. ali  dalje čak i od toga, bar neko vrijeme nisam imao starog žara, volje i odlučnosti da prosuđujem druge, dajem njihovim postupcima neku nestvarnu težinu, određujem ih crno - bijelo, volim - ne volim, jesu - nisu.

i kao što naš odraz u ogledalu nismo u cjelosti mi već projekcija jednog uskog, spoljnjog dijela nas, tako sam počeo razdvajati i ljude od njihovih postupaka, a i jedno i drugo od nametnutih ranijih predubjeđenja, što ličnih što grupnih . primjetio sam i kod sebe i kod "bliskih" ljudi tu potrebu za diferenciranjem, za povlačenjem određenih granica nas protiv njih, za stalno traženje "sličnih" koji ćemo se zvati mi, i koji ćemo se od onih drugih jasno i često proizvoljno razlikovati samo po tome što su oni oni a ne mi. i onda ćemo im polako, a nekad i hajkaški davati najčešće izmišljene osobine koje će pomoći razlikovanju. mi ćemo kao grupa u užem smislu imati svoje vrijednosti, svoje tajne koje nas zbližavaju i najviše i najupečatljivije svoju netrpeljivost prema onim drugim. podsjetilo me je to na mehanizam čoporizacije kod životinja , u kojoj opet najgore prolaze oni koji nigdje ne pripadaju i  koji su predmet opštih napada svih.

raščistivši to , svijet se, kao tabula rasa, počeo nanovo ispisivati. bez prednacrta, bez privilegovanih i podcijenjenih, bez volim te - ne volim te(o) sa predumišljajem. neočekivano i drugi su to osjetili, prepoznali, uzvratili. sve što im je ikad trebalo bila je samo ta početna gesta, to početno razumijevanje, taj inicijalni, dovoljno uočljiv, dovoljno bezuvjetan, dovoljno iskren osjećaj da nisu stranci. nakon toga sve izmišljene barijere izgledale su bar za nijansu manje.

<< 02/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
40004

Powered by Blogger.ba