Sujeta, sujeta i opet sujeta. Samo to izbija iz vas. Buši vam potkožno tkivo. Izbija iz zaraženih unutrašnjih organa. Prenakupi se pa zahvata i kožu sve sa masnim tkivom i kostima, šireći se nezaustavljivo  na sve oko sebe.

Ja , ja , i opet samo ja. Zar je to sve što su vas mileniji naučili, zar je to sve što vam je ostalo od prvih ljudi !?  zar se niko nije našao da zaustavi,  da kaže ne treba , dosta je, besmisleno je , služilo je ali više ne služi.

Istekao rok upotrebe.

Treba vam publika. Aplauzi kao olinjalim, odebljalim glumcima nesvjesnim svojih promašenih, uzaludnih , prenaviknutih uloga. Ostalim na pozornici još samo zato što ne znaju više razlikovati predstavu od života.

Brojevi, bacate se prokletim brojevima, mjerite nešto pa siječete, pa mjerite  opet. U stalnom ste mjerenju. vi, drugi. Povlačite nekakve crte, pa povlačite ponovo nove crte. Dokle, ima li kraja !!?

Radite to stidljivo, tek pomalo svjesni vaše bolesti. Pokušavate da je prikrijete , a ne možete. Bojite ako se otkrije na vrijeme neće preći na druge, odbraniće se,  a vas će staviti u karantin.

Ko je kome , ko je kome više, koliko je ko kome, zar je to sve što vas zanima. A dok se vi bakćete time uzeli su vam boje. Niste primjetili !?

Pa pogledajte nebo!

Okrenite jednom glavu i gore. Ne držite je stalno u rupi koju su drugi iskopali za vas, pa nije čak ni vaše veličine. Neudobna je i tijesna, ali vi ne želite da je napustite. Strah vas je šta bi mogli otkriti napolju. Dole je ipak sigurnije.

Neprijatno vam je. Niste navikli. Ne volite kad vam  bacaju istinu u oči. Navikli ste na nježno, da vas u rukavicama guraju u  sunovrat, sa obostranim osmijehom na licu. Maniri prije svega. Bilo nam je zadovoljstvo , drago nam je što smo se upoznali, a dalje svako svojim putem.

I kad se propada lakše je sa manirima.

Bacili su vam oglobanu kost i vi ste je drage volje primili. Ljubomorno je čuvate od drugih iako na njoj nema ni naznaka mesa.  

Pijete tople napitke uz koje vam serviraju najnoviju, jutarnju verziju istine.  i bludničite. To vam je ukratko svijet danas.

Pamet vam se okrenula od izmišljenih, utamničenih obzira, koji proviruju ispod pora proljetnog kaputa i to nazivate kulturom. Definišete se nedostacima onih drugih i to nazivate vrlinom. A trošite, trošite, neumjereno trošite, a kad potrošite uzimate novo sa istim žarom kao ono prije. Novo, novo i u svemu samo novo. Je li to prokletstvo ikad našlo svoju granicu !?

Prolazite i mislite do mene je, vi niste takvi !?  to niste vi. Nikad vi. Vaše su vrijednosti trajne a žudnje iskrene. A drugi, pa ima ih, pa baš ih ima, pa zar to nije za zapitati !?

Na licima vam sve piše, ne moram ni gledati ruke. Vaša bolest djeluje tako da je možete vidjeti samo u odrazu drugih. A svi ste zaraženi. Sviiii

Komentariši