Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


21.08.2015.

Treća dijagnoza (3/3)

"It's not the strongest of the species that survives, not the most intelligent. It is the one that is most adaptable to change." ~ Charles Darwin (nije da baš obožavam njegov rad u cjelini ali ...)

 ali ima i ova:

"The reasonable man adapts himself to the world; the unreasonable one persists in trying to adapt the world to himself. Therefore all progress depends on the unreasonable man." ~ George Bernard Shaw

 

Pogledala je nalaz, nasmijala se kao da je znala i pošla objašnjavati da je prilagođavanje težak problem posebno takvim poput mene, koji se teško mogu adaptirati uobičajenim ciljevima, ali, nasmijala se opet, možda bi trebao da potražim neku osobu, možda suprotnog pola, koja bi me mogla na pravi način razumjeti. Naravno odmah se tu vidjelo potpuno neiskustvo te doktorice po pitanjima psihologije polova,  većina žena i prije i poslije u mom životu, samo je tražilo da njih neko razumije i voli , a ne da one nekog razumiju :)  Tako da ovaj savjet nikom ozbiljno ne preporučujem.  

Pogledao sam opet u svoj rječnik i vidio da je Inteligencija po definiciji pijačarski atribut i predstavlja stepen prilagođavanja iznenadnim, novonastalim situacijama. Bilo je nekog paradoksa u svemu. Moj problem je bio emotivno prilagođavanje, posljedica pretjeranog individualizma koji se nije mogao prepoznavati u opštim svrhama tipa „biti nešto, postati neko, steći i proživjeti nešto“

Da li mi je dijagnoza i odlazak ljekaru pomogla ? I da i ne. Pomoglo je utoliko što sam bio svjestan šta mi je i da uopšte imam problem, ranije to nisam prepoznavao. Nisam bio baš najzadovoljniji sa svojim životom, ali sam to smatrao prirodnim i nisam razmišljao puno o uzrocima i posljedicama, niti sam to svrstavao u neku opšteprihvaćenu terminologiju.  Ponekad , ne uvijek, etiketiranje i pomaže. Ali psihologija tad, kao i danas, nije odmakla puno dalje od utvrđivanja problema, ne postoji čak ni koncenzus o tome šta je bolest ni kako je tretirati, osim što se udio hemije u saniranju posljedica, ne uzroka, nemjerljivo povećao. Imao sam svoju dijagnozu ali ne i terapiju.  

Sudbina je htjela, da uskoro  nisam bio bitan ja, ni moja tamo neka dijagnoza , ni društveno prilagođavanje. Događaji koji su dolazili nametali su svojom neporecivom prisutnošću jednu sasvim drugu vrstu prilagođavanja, koja je sve druge vrste stavljala u drugi plan : održanje fizičke egzistencije.  Ružno je reći, ali je to za mene lično, gledajući iz ovog ugla, bilo poput sreće u nesreći. Možda je samo nešto tako dramatično imalo snagu da me trzne, da me preokrene iz temelja i postavi stvari na sasvim nova mjesta, inače bi možda završio i bar dijelom nesretan i dijelom neprilagođen i ne bi bio ni prvi ni zadnji kome se to desilo. Ipak mislim da je većina tih mladalačkih traženja stvar hormona i godina i da prije ili poslije stvari uglavnom legnu na svoje mjesto. Ostaje samo ne nevažno pitanje vremena i pitanje krugova.  

Kod mene je rat ubrzao stvari i postavio ih prilično stabilno na svoja mjesta tako da nisam više nikad imao istih problema . Tu nema nikakve moje zasluge, svjesnog napora da prevaziđem problem, život i sudbina su se pobrinuli za to.

Iz rata sam, kao i svi,  izašao izmijenjen na toliko mnogo načina da mogu na bilo kojem mjestu naći odgovarajuću pravu, presjeći krug i reći to je to.

Npr prirodno rat je pokazao da uvijek može gore i da su samim tim neka ranija pitanja i dileme sasvim izlišni, što opet na svjetlo dovodi ideju o neskromnosti ranijeg načina. Ne kažem da u životu ne treba imati ciljeva ili ambicija, ako nemamo ništa nećemo ni postići, ali su često te ambicije i ciljevi u nesuglasju sa nama samim. Mala doza moderno nepopularne skromnosti tu ne može naškoditi.

Ili prirodno u ratu si bio više usmjeren na druge, sam si teško mogao nešto postići, dok u „normalnom“ društvu egoizam sasvim dobro prolazi. Veća usmjerenost na druge potpuno mijenja ključno pitanje koje sebi često nesvjesno svakodnevno postavljamo i koje nas određuje više nego što mislimo. Ono više nije „zašto se meni to dešava, zašto ja nemam sreće, zašto ja nigdje ne pripadam, zašto sam ja drugačiji...sve usmjereno na sebe“ , nego ono postaje „šta mogu učiniti da svijetu bude bolje, da drugim bude bolje“.  Ono više ne vidi sebe kao izgubljenu, izolovanu jedinku kojoj treba pomoć već vidi u širem svjetlu da  izgubljenih ima još i da i njima takođe treba pomoć. Paradoksalno kad izgubljeni pomažu izgubljenim prestaju biti izgubljeni. Dobiju svrhu.

Naravno da bi uopšte došli do takvih razmišljanja moramo se i emotivno, ne samo intelektualno iskobeljati iz zamki koje na svakom koraku pred nas postavlja konformističko društvo bazirano na sasvim drugim konceptima i svjetonazoru.  Moramo poraditi na onom, na što će nas rijetko ko uputiti danas, na vlastitom emotivnom razvoju. Emotivnost je danas zanemarena nauštrb intelektualnosti. Ne postoje opšteprihvaćene tehnike i metode da se napravi način dođe do nje. Ona se često smatra nečim lošim, nepotrebnim, nemogućim za kontrolisati i ometajućim za naš ugodan i dobar, siguran život. Emotivni rast, sazrijevanje i balans ne možemo naučiti čitajući knjige i razmišljajući kao što je to slučaj sa intelektualizmom.  Za emotivnost nam trebaju drugi i iskustva, često teška iskustva od kojih bježimo i koje nam život poslije vraća  u sve većim krugovima . Život želi da mi naučimo, život ima svrhu za svakog od nas koju uvijek ne prepoznajemo ili ne prihvatamo rado.

Ne moramo se mi sad u potrazi za iskustvom penjati na Kilimandžaro, smrzavati se na Antarktku ili loviti kitove po sjevernim morima, nekad je dovoljna i sasvim mala stvar da nas pokrene. Život se pobrine za to. Ali ipak neće sve uraditi za nas, nešto ipak moramo i sami, osim ako nismo baš sretni.

<< 08/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
85299

Powered by Blogger.ba