Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


23.09.2015.

Imajte mi dobar život

Ti ti ti ti ti tiiiiiii. Kako umiru odnosi ? Dešava li se  odjednom ? ili postoje rani simptomi. Umiru li uvijek u najgoroj fazi, kad poslije  zauvijek ostanu neizliječeni tuga, nemir i bol, duže i od samih sudionika i njihove igre zabilježene u pijesku vremena. Ili odlaze i kad je najbolje,  nakon ili u toku savršenog dana, poslije kojeg bolje ne može, pa preostaje samo još jedno, posljednje „imaj mi dobar život“ na kraju.  

Istroši li se, na suncu i na kiši, ljepilo koje nas spaja, popucaju li zajednički šavovi ? Ili se na mekom tkivu dodira pojave novi, podivljali, pa koža više ne može disati.  

Jel to možda trenutak kad dvije istine, jednom sjedinjene, počnu opet da žive odvojeno, sa različitim pogledom na ono što je bilo i još različitijim na ono što bi trebalo biti. Ili je to trenutak kad stvari prestanemo mjeriti mjerom onog drugog, kad nam njegova mjera postane preuska ili preširoka, nedovoljna ili prekomjerna. Je li zbog kraja sve uvijek bilo loše

Ako smrt nastupi  poslije duge i teške bolesti jel uvijek rastuće nezadovoljstvo jednog postaje goruće nezadovoljstvo drugog. Ili možda neka malena grudva spoticanja iz prošlosti, kotrljajući se malo po malo, postane ogromna, rušilačka grudva razdvajanja koja ne zna ni odakle je krenula  

Ako smrt nastupi poslije brze i kratke bolesti, jel uvijek uzrok neki treći, neko s kojim još ne dijelimo negativna iskustva,  s kim je još uvijek sve novo, mistično, uzbudljivo i nepomućeno, ko nam još nije počeo  čangrizati što smo zaboravili iznijeti smeće ili ko nas još uvijek zna do kraja saslušati.

Možda je problem i u našim očekivanjima. Umire i odlazi sve, pa zašto bi odnosi bili lišeni toga.  Možda tražimo  stabilnost tamo gdje je nema, tamo gdje nikad nije bila. Sve se mijenja, kreće. Nešto što smo ostavili prije 10 godina danas više nije isto, jer mi više nismo isti, jer naše oči nisu iste, različito primaju svjetlost, drugačije tumače boje.  

Ima li života i poslije smrti. Je li reanimacija moguća. Može li se spriječiti. Treba li spriječiti. Može li se popraviti. Treba li popraviti. U kojem trenutku zadnje pitanje zamjenjuje predzadnje. Kako znamo kad je nešto došlo do tačke nepopravljivosti, da nas ne ispunjava a trebalo bi, da nas ne budi jutrom vesele a trebalo bi,  da nam odmaže i otežava a ne bi trebalo.  Ili da smo možda mi ti koji odmažu. Trebamo li se onda skloniti, sami povući, ili se pokušati promijeniti. Da li je promjena moguća, a da pri tom ne izgubimo vlastiti integritet. Dokle možemo ići. Dokle očekujemo da će drugi ići.

„Sve su to pitanja moj prijatelju koja nemaju nikakvog smisla poslije.  Pogrešno postavljena malo imaju smisla i prije, ako već nisu ugravirana u onu jednu, jedinu bitnu, sekundu odluke, tvoje ili tuđe poslije koje više nema povratka. Ili ako ne dovedu do izostanka te odluke. „

Sudbina!? Sudbina je dobar argument, ili ako ništa više zamagljavajući. Ali zašto bi ona uvijek radila samo u jednom smjeru. Ako već ima moć da spaja, zašto onda ne bi imala i moć da razdvaja.

Ljubav. Ljubav je samo mali, subjektivni, nepouzdani, lako promjenjivi dio ukupne jednačine. Volim i komšijinu mačku pa ne živim s njom. Zar zaista misliš da je ljubav namijenjena isključivo samo za jednu osobu. Zar nismo voljeli i one prije, a volićemo sigurno i one poslije. Ili smo lagali sebe? šta nam onda daje garanciju da to isto opet ne radimo. Uostalom pokaži mi slučajnu osobu na ulici i daj mi dovoljno vremena da količina ubjeđenja nadraste količinu predubjeđenja i zavoliću je. Sve je u podsvijesti. Ako stvarno nasjedaš na jedan od najbolje urađenih i najduže trajućih xafsinških poduhvata današnjice, pokrenut od ranih Persijskih pjesnika a nastavljen i intenziviran od Engleskih romantičarskih književnika 19. stoljeća, sa isključivom namjenom da ispuni živote dokone plemićke gospode i poveća im natalitet, onda si naivniji nego što sam mislio. Ljubav je OK, ima ona svojih momenata, ali ne treba pretjerivati s tim. Nekog smo u stanju zavoliti lakše i volimo ga  više,  intenzivnije, burnije pa i dramatičnije  nego druge, i onda iz nekog razloga toj ljubavi dajemo prednost nad onom tišom, slabijom, pouzdanijom, s kojom možda lakše živimo, više se razvijamo i nije isključeno, možda u konačnici, taj slabiji, tinjajući žar više i kvalitetnije ogrije srce nego onaj prvi plamen. Ko  može znati i kako na kraju krajeva mjeriti ljubav, po dubini, širini, dužini trajanja, intenzitetu ili po nekom nepoznatom, mističnom svojstvu koje objedinjava ili ne objedinjava sva ranija .

„A eno  je, stigla je. Bilo mi je zaista prekrasno večeras. Toliko dobro da bolje ne može. Živio mi i imaj mi dobar život“

 „ i naravno čujemo se za koji dan da sve opet ponovimo“

<< 09/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
37238

Powered by Blogger.ba