Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


14.10.2015.

Kotač vremena

Ne želim mnogo, želim samo da svi budu sretni.
Pored toga, želim da podijelim drugim ponešto od sebe i da uzmem sebi ponešto od drugih
želim i da pomognem nekom da pronađe sebe a da i ja, tako, ujedno pronađem sebe
Naposljetku želim da obojim , laganim, svjetlim nijansama svijet iz crno-bijelih razglednica

-Želje su nam tako slične

Iz jednog starog razgovora

 

Razmišljao sam da li da išta napišem ili da samo prođem ne osvrčući se. Neko moje unutrašnje vrijeme da stanem na kamen i pogledam unaokolo obično se ne poklapa sa onim vanjskim, koje neprirodno nameću okolnosti ili iscrtavaju nebeski šestari što crtaju elipse i nepravilne simbole beskonačnosti.

Ne volim davati ni uobičajenog značaja događajima, koji isključivo iz nekog kolektivnog koncenzusa crpe svoju ustajalu povlaštenost.  Moj su fokus više male, neprimjetne, većini beznačajne, pa ponekad i bezizgledne stvari. 

Ali  ostaviću taj teret pitanja i odgovora , sumnji,  dilemi, razloga i smisla po strani, kao što sam ga ostavio i kad sam počeo pisati blog  i tako  ponovo simbolično oživiti taj početak. 

Za stare narode, koji su imali drugačije shvatanje svijeta i vremena , takva naknadna oživljavanja bila su puno više od pukog simbolizma.  Oni su vjerovali da tim činom doslovno vraćaju kotač vremena unazad i  tako na jednom posebnom nivou poništavaju ili obnavljaju okolnosti i energetske posljedice događaja stavljajući sve u kontekst jedne više svrhe.

Neću opet ponavljati izlizanu priču o prijatelju koji je poslije postao malodušan (ili možda našao iznenada neku drugu svrhu) i razlozima za pisanje sa kojim sam se jedno vrijeme poigravao u boxovima sa strane stavljajući ih naspram od očeva podsvjesno ugrađenog uvjerenja o pitanjima konkretno svrhovitog  i  racionalnog.  Blog je na kraju krajeva bio kraj svim mojim jasnim konkretizacijama. Nisam mu mogao jedan na jedan jednoznačno pridružiti neku svrh tako da sam na kraju sam odustao i samo pisao, bez nekog jasnog plana, cilja, vizije, ali lišen i očekivanja koja proizlaze iz njih .

Na početku sam pisao samo poeziju ali sam poslije lagano i nekako stidljivo počeo da pišem i prozu i da pomalo uživam u tim susretanjima sa sobom koje ona nosi.  Nešto se iznenada otvorilo i odjednom se broj  crtica, ideja i započetih priča, nagomilao toliko da sam se  pitao gdje je sve to ranije stajalo i šta je tamo toliko čekalo. 

Poseban momenat bila je društvena priroda bloga. Kod mene se percepcija drugih od početka toliko mijenjala da sam u jednom trenutku zapisao:

 Šta se to dešava
u ovo okiceno praznicno jutro
pa pocinjem razmišljati
o nestvarnim životima
kao da su stvarni
a ne neosvjetljene tamne tacke
nerazgužvanog monitorskog papira

razmišljam o onom što jesu/pišu
i vec ih vidim
kao artificirane pokrete kista
na nepreglednom platnu neba
uronjenog u vlastite zagubljene sutone

nagadam zvuk njihova koraka
što ritmicno dobuje
po plocnicima odbjegle nade
šireci i skupljajuci nozdrve
nepravazidene uznesene samoce

na koncu
šta se to dešava sa mnom
pa zamišljam
svoj život kao stvaran
a ne kao
niz zareza
u ogromnoj složenoj recenici
osrednjeg
ne pretjerano uzbudljivog
niskobudžetnog trilera svemira

A poslije sam odustao od toga da to objavim jer su mi ljudi koji su u jednom trenutku bili samo virtuelni poslije, polako, kako sam se rastajao sa nekim starim konceptima, postajali sve stvarniji i stvarniji. Zapravo toliko stvarni da je igra „šta bi taj i taj uradio da je na mom mjestu“  dobila daleko više potencijalnih sudionika. 

U tom pogledu se ne bi složio sa onim koji misle da je na blogu sve lažno i daleko od nečega što nazivamo stvarni život .  Iskričavost, kreativnost, mašta i duh, u „pravom“ životu možda i  nevidljivi, ovdje  se ne mogu na duže vrijeme lažirati.  Sve ostalo su ionako manje bitni detalji.  A u svijetu koji svoje vrhunce mjeri brojem krvavih rukava na neispeglanoj, pocijepanoj košulji pitanje kuda dalje i  nema nekog naročitog smisla.

<< 10/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
37238

Powered by Blogger.ba