Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


20.10.2015.

Programi

Na pitanje da li smo civilizacijski i kulturološki programirani, umno i konceptualno uslovljeni, određeni nekim nesvjesnim, iracionalnim, opštim vjerovanjem, ukorijenjenim toliko duboko da ga nikad , baš nikad ne dovodimo u pitanje, većina nas će reći ne samo da nismo  nego da sam lud što uopšte pitam. Mi smo svjesna, samostalna, misleća bića , autentična i cjelovita po svojoj prirodi, u potpunoj kontroli nad sobom i setom vlastitih vjerovanja i postupaka. Tu i tamo mi ćemo prihvatiti da postoji podsvijest samo zato što ju je neki psiholog davno iščeprko odnekud i što se poslije nije dao lako ušutkati.

 

Kad je već tu pripisaćemo joj ponešto  sitno od naših motiva, malo i beznačajno, drugorazredno i sekundarno,   više sa ciljem da nas opravda kad nema ništa drugo nego da damo tome neku stvarnu vrijednost.

 

Takvo izričito, nedvosmisleno, pa i agresivno odbijanje i primisli da uopšte možemo biti programirani jedan je od prvih simptoma vrlo uspješnog, intenzivnog,  uznapredovalog stadija programiranja. Programirani smo do te mjere da smo potpuno nesvjesni toga. Nesvjesnost, život na automatskom pilotu, olako potpuno prihvatanje opštih, „nepobitnih“ istina, vjerovanja, načela, ideja i pravila čini nas vrlo pogodnom potencijalnom žrtvom. 

Po zakonu velikih brojeva programi su teže uočljivi što je njihova istorija upotrebe duža, što su masovniji, tj što obuhvataju više populacije i što se više koriste u svakodnevnom životu. Po tom mjerilu neke od najzastupljenijih, najneupitnijih, najtemeljnih ideja na kojima uopšte počiva naš svijet i na kojima gradi svoju učestalu, odrvenjelu,  posebnost kandidati su za potencijalne programe.    

 

Sjetimo se samo vjerovanja i ideja koje je vremenom razvoj nauke i tehnike, posebno fizike razotkrio kao netačne i označio kao lažne, mijenjajući pri tome ne samo sadržaje školskih udžbenika i naučnih bilježnica nego i umove pa i oči svih nas. Počev možda od zemlje kao ravne ploče i središta svemira pa do predstave o apsolutnom vremenu i nedjeljivim, čvrstim, kompaktnim predmetima.

 

Ipak dok je stvar sa konkretnim, provjerljivim idejama donekle lakša i ima bar nekih izgleda na uspjeh, situacija kod apstraktnih, neopipljivih, dalekih,  lebdecih ideja nije baš obećavajuća.

Tako je npr fizika raskrstila sa geocentričnim pogledom na svijet, a pojedinci i po bilo kom principu razdvojene grupacije i dalje, ničim ometane, obilno crpe egocentričnu ideju o vlastitoj posebnosti u odnosu na sve ostale. Kolektivno očito nismo ni svjesni ideje jer se ona i poslije krvavih svjetskih ratova koje je, ako ne izazvala, ono bar na nekom nivou dodatno pogonila, i dalje u većoj ili manjoj mjeri neprestano  ponavlja.

Zbog iste idejne uštogljenosti i ograničavajuće uslovljenosti olako držimo svoje „zapadne“ dosege i vrijednosti vrhuncem onog što čovječanstvo jest, namećući ih agresivno svima ostalim i pri tome usput negirajući njihove vlastite domete.

Indijanci uopšte nisu imali koncept posjedovanja zemlje, privatnog vlasništva,  a u mnogim pogledima njihov život je bio ispunjeniji, više u harmoniji, bliži prirodi i samom sebi i manje opasan po ostale vrste od našeg „modernog“.  Da nije bilo indijanaca, zapadnom bi čovjeku koncept individualnog neposjedovanja, na čijoj se antitezi maltene zasniva sva zapadna civilizacija i većina njenih vrijednosti, bio možda potpuno stran i apsolutno neizgledan u praksi. Sad još više nakon propasti komunizma koji  je bar teoretski pa makar i neprirodno doticao samu ideju. Uskoro će možda isto tako izgledati ideja o vlastitoj vodi ili čak zraku. Djelovaće nam „prirodno“ pomisao da to nije naše i da smo nekom dužni za to i čak ćemo biti spremni da opravdanost toga branimo po svaku cijenu, nikako ne mogavši da dokučimo odakle nekom uopšte suprotna, nemoguća zamisao.

Sa privatnim vlasništvom i nekako, imali smo istorijski bliske indijance, imali smo i ne tako davno par svježih filozofskih ideja , ali šta je sa drugim stvarima npr politikom ili samom civilizacijom. Sistem na kojem počivaju današnje neupitne vrijednosti istorijski je relativno nov, od Atinske demokratije, učešća demosa u političkom i javnom životu i razvoja gradova polisa, pa na ovamo prošlo je jedva 2000 godina. Šta je bilo ranije, je li baš sve bilo za odbaciti. Ili šta je sa djecom. Da svi smo osjetljivi na djecu, Neke stare civilizacije, rijetko i slabo i spominjane, imale su koncept zajedničkog odgajanja djece. Djeca nisu bila isključiva briga, odgovornost i vlasništvo roditelja. Čitava zajednica je učestvovala u tome. Da, potpuno strana i ne samo nemoguća, nego degutantna, zastrašujuća ideja. Zar nekom drugom da prepuštamo našu djecu. Ali ih svakako prepuštamo sistemu koji ne zna ni gdje ide ni odakle je krenuo, nema poštovanja za druge i drugačije ideje, drugačije pa i iste vidove života, pa čak ni za samog sebe Prekinuću da ne bi otišao još dalje i postao morbidno zastranjen po današnjim isključivim shvatanjima.

Prije toga navešću samo još jedan lokalni, karakterističan primjer.

Za Bosance je posjedovanje vlastitog krova nad glavom preduslov svih preduslova uspješnog i bogatog života, a zatim se ta mjera uspješnosti proporcionalno širi kako broj dodatnih nekretnina lagano raste. Program je toliko jak da ga rijetko narušavaju i godine provedene u inostranstvu gdje dominiraju neki sasvim drugi prevladavajući programi. Za mene lično je, rastući iz Bosanske perspektive, saznanje da nisu svi narodi time podjednako obuzeti predstavljalo određeni kultorološki šok, ne nužno negativan, jer sam iskoristio to saznanje da drugačije, svjesnije, prirodnije i po sebe zadovoljnije  poredam vlastite prioritete.

Stoga otvoren, prostorno-vremenski pogled dalje od svoje mahale u sebi nosi klicu jednog produktivnijeg, svjesnijeg, potpunijeg života, lišenog ili makar rasterećenog nekih ograničavajućih, nepotrebnih, nesvjesnih kultoroloških uslovljenosti

sljedeći dio

<< 10/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
40006

Powered by Blogger.ba