Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


10.11.2015.

Suvenir na Sarajevske dane (1)

Meho je većinu studentskih dana provodio u uskom, trošnom, napuštenom potkrovlju stare oronule višespratnice koja se nalazila u jednoj od bezbroj sličnih malih, strmih, zaklonjenih uličica velikog grada. Na ulazu u potkrovlje dočekivala bi ga mala, tijesna, kockasta prostorijica koja je služila samo za odlaganje obuće i sa čije se lijeve strane nalazilo još tješnje , mračno, nisko, konturama krova podrezano kupatilo u koje je jedva stajala omanja kada bez bojlera i minijaturna wc šolja.

Iz prostorijice se ulazilo u još jednu dugu, usku, nefunkcionalnu prostoriju koja je namjenom najviše podsjećala na još jedan bespotreban hodnik i jedino je uski krevet nekako uglavljen između niske, lošom lamperijom od krova odijeljene  tavanice i neravnog, drvenog poda odudarao od  te slike.  Neko ko bi ponekad slučajno zalutao na taj krevet morao bi dobro paziti kad ustaje da naglo ne podigne glavu  i tako udari u nisku, spuštenu tavanicu.

Lamperija je bila u tako lošem stanju da bi kroz brojne propuste i rupe na spojevima neometano u potkrovlje sa krova prodirali razni insekti, prljavština i crvi, sve dok Meho nije jednog dana donio sa rođakom veliki, debeli UNHCR najlon iz humanitarne pomoći i s njim prekrio kompletnu tavanicu.  

Hodnikom se kao kroz tunel , sagevši se na omalenim vratima, dolazilo u glavnu, malo veću prostoriju koja izgledom nije odudarala od ostatka potkrovlja.  U njoj su se na L sudarala dva manja stara kreveta, a nasuprot njih je bio poluraspadnuti kuhinjski element do kojeg se  nalazila ishandana plinska peć na kojoj je Meho ponedeljkom, utorkom i srijedom pravio i podgrijavao grah, a ostalim danima, po uhodanom rasporedu, neka druga jela koja je u međuvremenu naučio spremati. Meho se malo pomalo, stalnim eksperimentisanjem i usavršavanjem , toliko uvještio u spravljanju tog graha da su povremeni gosti potkrovlja , koji su imali priliku da ga probaju, poslije naveliko prepričavali da boljeg graha odavno nisu jeli.   

Sa obje strane izduženog, mračnog poktrovlja stajao je po jedan ispucali, najlonima i trakama oblijepljeni prozor, koji i nije imao neku stvarnu ulogu, jer nije dovoljno propuštao svjetlost, ali su zato hladnoća i toplota neometano ulazili unutra čineći život u potkrovlju  nepodnošljivim u toplijim ljetnim ili hladnijim zimskim danima.  Pogled kroz prozore dosezao je samo do vrhova  okolnih, razbacanih zgrada ili do uskih, zaraslih i zapuštenih dijelova između njih.

Zimi bi Meho dekama prekrio prozore  i tako bar donekle ublažio uticaj hladnog zimskog zraka na  svakodnevni život u potkrovlju. I sam Meho bi se, u nemogućnosti da se drugačije zgrije, zavukao pod jednu od tih humanitarnih, čupavih, zelenih ili smeđih deka, kojima su u ratu često pokrivali konje i iz deke bi samo pomalo provirivalo lice i na momente ruke okrećući stranice knjiga, zbirki i svesaka sa predavanja.

U tome bi mu noćima najčešće jedino društvo pravili gugutavi, umilni, prhutavi stanari koji su naseljavali prostor između krova i tavanice i po kojima je potkrovlje u rječniku Mehinih kolega i prijatelja poprimalo jedan drugi pomalo podrugljiv i veoma prepoznatljiv naziv – golubarnik.

Drugi, ljudski stanari stare, oronule, sive višespratnice, demobilisani borci, penzioneri, izbjeglice koji su ratni vihor zamijenili mirnodopskim močvarama preživljavanja,  voljeli su Mehu,  ne samo jer im je djeci pomagao u matematici ili fizici, ili što je prolazio tiho, uljudno pozdravljao i nije pravio buku kako bi se to uobičajeno  od raskalašene slobodne mladosti očekivalo. Opraštali su mu i kad bi iz dotrajalih, poroznih cijevi probijala voda i važila njihove  zidove i stropove , zvali ga na čaj kad bi im dolazile daleke rodice na udaju, djevojke velikih, crvenih, stidnih obraza i još većih okruglih,  tamnih, očiju. Voljeli su ga jer je Meho bio skroman, jer je iz njega neometano izbijala ničim uništiva, neiskvarena, naivna, prostodušna priroda i najviše voljeli su ga jer je Meho bio jedan od njih, jer su u njemu prepoznavali svoje uspjehe i neuspjehe, svoje radosti i nadanja, svoje tuge i čekanja na nepreglednim raskrsnicama života. Svako je u njemu mogao vidjeti sebe, zaustavljenog negdje na pola koraka, ili produženog tamo gdje produženja nije bilo.

sljedeći dio

<< 11/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
37237

Powered by Blogger.ba