Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


29.04.2016.

Slučaj

Slučajno smo se sreli
i šta sad očekuješ,
da baš tebe volim od svih.

nisam volio
tvoju jutarnju razdraganost,
upornost kad me izvlačiš iz kreveta
da ugledam nebo tog dana

Nisam volio
ni način
na koji se vjetar
igra tvojom kosom
nestašno bacajući pramenove
rubovima usana

Nisam volio
baš nisam volio
tvoj zarazni smijeh
kad smo s nekim
i kako me povremeno, usput
pogledaš
onim, samo našim pogledom
koji govori sve

Ne mogu reći ni da si lijepa,
svezana kosa, široke suknje
hlaće na trapez
vuku više na djevojčicu
nego na ženu

Sjećaš li se naše rijeke,
njenih obala i dubokih ponora,
i kako si mi uvijek dosađivala
da šetamo kraj nje

Slavio sam dan
kad si otišla
hvaleći se
kako ću te zaboraviti
s prvim suncem

Nema ni dva dana kako si otišla,
a ja ustajem sam
da ugledam nebo tog dana

Već je dvije godine
kako se ne vraćaš,
a još čuvam
tvoje preostale stvari u ormanu.

Govorila si da ne volim cvijeće,
a još držim
presovano
zadnje koje si donijela.

Mislim da bi ti se svidjela Dijana
lijepa je i neraspoložena jutrom
baš kao i ja,
nikad se ne šali, nikad nije ljuta
i uopšte me ne nervira

Kad me pita
zašto tako lijep orman
držim u podrumu,
kažem da sam izgubio ključ,
a samo ja tajnu znam.

Slučajno smo se sreli,
i sve mi se čini
da sam baš tebe volio od svih.

27.04.2016.

Još jedna o LJubavi (kad me je već krenulo)

Zadivljujuće je , da je iz takve bizarne, opskurne, skoro nemoguće potrebe da jedeš , proizašlo nešto tako veličanstveno i uzvišeno kao što je uzgajanje biljki.

Razmišljam o tome jutros dok okopavam krompir po „tuđim“ vrtovima, spajajući tako blijedu i tanku liniju svrhe sa neumitnim zahtjevima socijalizacije i ranije neiskorištenim godišnjim odmorom.

Moji preci vjerovatno nisu razmišljali isto kad im je uzvišena, veličanstvena, skoro očajnićka potreba da jedeš, ovisila o nečemu tako bizarnom,  ćudljivom i skoro nemogućem kao što je uzgajanje biljki.  

(ps jedna servisna informacija: na 44.44 zemlja je odgovarajuće vlažnosti i rastresitosti, vanjska temperatura , uz blagi vjetar, idealna)

26.04.2016.

LJubav duša

Dalje od svake misli i svake ideje, dalje od sporo tinjajuceg grotla naše gusto protkane stvarnosti skriva se mirno mjesto na kojem sve počiva.  Da bi došli tamo moramo  najprije razgrnuti  zadnje ostatke ugnjilih, ubuđavljelih razloga koji nam se kače poput  dugokrake, ljepljive hobotnice, oprostiti se od lukavog, primamljujućeg zova lelujave, tankoćutne svrhe i preživjeti sve oluje i brodolome koji nam se nađu na putu.

Rekao sam na putu, a da pritom ne mislim stvarno na put, jer put uobičajeno već podrazumijeva neku svrhu i neki razlog koji idu uz njega.   Mirno mjesto počiva izvan toga, a opet na njega niko ne dolazi slučajno tumarajući. Riješiti ovu  zagonetku uma može samo srce.

Mirno mjesto je ono što prirodno ostaje kad sve što nije prirodno ode. Zato je mirno mjesto i ishodište i destinacija , u stvari, da ostanem dosljedan, ono je i svrha i razlog, a ujedno i odsustvo istih. Mirno mjesto ne mora biti trajno odredište, ono može biti  i slučajan, kratki susret, koji nas potom određuje, čita nam sudbinu i koji može izgledati kao sve drugo osim miran.

I dok je mirno mjesto uvod, dalji tok priče ovisi ponajviše od snova nepoznatog, tajanstvenog bića. Kad njih u kratkoj plimi sjećanja izbaci nemirno, podivljalo more, zajedno sa prežvakanim ostacima neprihvaćenih čuvstava  i nepristalih, nesklopljenih   ideja  , postoji opasnost da ih ne prepoznamo, pa umjesto njih, nabasamo na kakvog nesretnog, zalutalog ježa.

Ako ipak , uprkos silovitom, uzburkanom moru, naš mir razazna tuđe snove, veličanstvena, glomazna vrata šire svoja dvostruka krila, tuđi snovi postaju naši snovi , a nepoznato, tajanstveno biće mi sami , što smo onomad sanjali  sebe dok je more još bilo strano.  

Mogućnost da na taj način prepoznamo sebe u drugom i ne nevažnije, drugog u sebi, otvara put svim morima da zauvijek ostanu uskomešana.

23.04.2016.

Kad odem

kad odem
pričaju o tome kao da je neka strašna tajna

kad odem
ono pola što je ovdje
postaće ono pola što je već tamo

kad odem
vjeverice će i dalje sakupljati lješnjake
zidovi će i dalje biti samo zidovi
a morske nimfe čuvaće sjaj
svjetlucavih vila šaptača
jer samo dopola sam ovdje
a od pola sam već tamo

kad odem
prozori će kroz maglu posmatrati nebo
sunce će zalaziti i izlaziti istodobno
a žuta mačka s komšijinog dovratka
vrebaće mog neizleglog papagaja

kad odem
preći ću u san odakle sam i došao
nježno, da ne probudim
usnule ondašnje maslačke
kiša sa okusom jugovine
zavrtiće izokrenuti znak kraj
i tamo će opet stajati početak

kad odem

pričaju o tome
kao da je neka strašna tajna

22.04.2016.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe - C. Chaplin

Tekst koji slijedi ste vjerovatno već imali priliku da vidite na internetu.  Radi se o riječima koje je Charlie Chaplin, za 70-ti rođendan,  ostavio svijetu. Ima neke neprocjenjive simbolike u tome da čovjek, kojeg smo najviše upamtili po nijemim filmovima, pošalje tako snažnu  verbalnu poruku:  

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emotivna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje najviše istine. Danas, znam ,  to se zove BITI AUTENTIČAN.

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam nametnuti nekom vlastite želje, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i kad sam ta osoba JA. Danas, to zovem POŠTOVANJE .

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drukčijim životom i počeo sam uviđati da sve što me okružuje nije ništa drugo do poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem „ZRELOST“ .

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam u bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme i da se sve događa u tačno pravom trenutku, tako da mogu biti miran. Danas to zovem „POVJERENJEM“ .

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, i prestao sam planirati grandiozne projekte za budućnost.

Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje  vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene:  hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo dole, dalje od samog sebe. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOM SEBI .

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam pokušavati uvijek biti u pravu, i tako sam manje griješio. Danas sam otkrio da se to zove SKROMNOST .

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za budućnost. Sad  živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Živim samo dan po dan, i zovem to ISPUNJENJEM.

 Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih misli mogu i razboliti. Ali čim sam počeo koristiti srce, moj um je postao dragocjeni saveznik. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA .

 Više nema potrebe da se bojimo rasprava, suočavanja niti bilo kakvih sukoba sa sobom ili drugim. I zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT

15.04.2016.

uspavanka za (ne)odraslog dječaka

postoji u meni netaknuto
jedno polje ljubičica
gdje je još uvijek zelene trava
gdje još uvijek hrčak spava
tamo negdje iza izgubljenog puta
gdje se potok ispod šume sužava
iza livade koja je u mom sjećanju vrt
i pokraj voćnjaka koji je danas proplanak

tamo sam osjetio prvu blagost sunca
što se spušta vjetrovima
tamo sam naslutio neizrecivu raskoš cvijeta
izraaslog iz neuglednog sjemena
tamo sam zatekao čistu radost trenutka
koji nikad ne prolazi

danas
ulice gradovi ljudi
sve je isto
promijenjeno
jedino netaknuto, u meni
jedno polje ljubičica
tamo još uvijek dječak spava
tamo je još uvijek zelene trava
i neka spava, neka spava

13.04.2016.

Kako je Darwin progutao Schrodingerovu mačku

tagovi: prošlost, krvne grupe, ko je tu koga, intelektualci, robni odnosi, kapital, još jedna, već viđeno..

Stare legende i novija istorija se slažu da su Zemljom davno nekad hodili lovci-sakupljači, posebna, fluidna, slobodna i odvažna bića, lutalice koje su bile jedno sa prirodom i svijetom. Prije njih su možda, po nekim drugim legendama i po sporadičnim mitovima, postojala još neka „razvijenija“ bića, ali i ako jesu, po kontinuitetu civilizacije i svijesti nisu direktno dio istog ciklusa koji kružno kreće od lovaca i još čeka svoj svršetak.

Lovci, bijući jedno sa svijetom , od njega su uzimali samo onoliko koliko im je stvarno trebalo i nisu se previše oslanjali na imanje i posjedovanje kao oni koji su došli poslije.

Neutvrdivo vremena nakon njih, pošto tad nisu još postojali današnji načini računanja vremena,  pojavili su se prvi poljoprivrednici, noseći sa sobom potpuno drugi stil života, više statičan, pasivan i  orijentisan na očuvanje, gomilanje i posjedovanje više nego na praćenje vjetra s mirisom divljači koja se neprestano kreće. Promjena stila života nosila je sa sobom polako ali sveobuhvatno i mnoge druge vrste promjena, od onih fizioloških zbog promjene načina ishrane, do onih dubljih i manje primjetnih, socioloških, psiholoških i promjena načina razmišljanja. Rastao je osjećaj vezanosti za mjesto i pripadnosti zajednici, rasle su potreba za sticanjem i očuvanjem, a rasla je i ovisnost o drugim i vanjskim prilikama. Kroćenje prirode dotad je bio nepoznat pojam, slično posjedovanju zemlje. Zajedno sa poljoprivredom rasla je potreba za razmjenom dobara i tu su se pojavili prvi gradovi, kao i sasvim novi sojevi ljudi zanatlije i trgovci.

Trgovci su, pored ranije vlastele, nastale od još ranijih plemenskih vođa i starješina,  bili prva grupacija koja nije bila direktno oslonjena na vlastiti rad, nego je korist izvlačila iz tuđeg rada. Psihološki i sociološki, trgovci i zanatlije tvorili su okosnice onog što će kasnije postati mentalitetom grada.

Lukavstvo i vještina u socijalnim razmjenama zamijenili su na listi poželjnih osobina odvažnost i instinkt lovaca, kao i upornost i strpljenje prvih ratara.

Zatim se sve prvo usporavalo, da bi se nakon toga ubrzavalo, ali na potpuno drugačiji način.

Parazitska, brzorastuća, pohlepna elita trebala je još jednu klasu ljudi koja bi poslužila kao tampon zona između njih i nezadovoljnih i obezvrijeđenih nižih slojeva na kojima je čitav sistem i počivao. Pošto su se vojska i metode direktne fizičke prisile pokazali neuspješnim, a iskustvo i istraživanje na terenu pokazali da je dobrovoljni, visoko motivirani rad daleko produktivniji od prisilnog, lukavi gornji slojevi brzo su smislili način da premoste novonastali jaz .

Za tu priliku je iskorištena stara, skoro besposlena i u novim paradigmama beskorisna klasa svećenika. Od njih je stvorena posebna nova vrsta ljudi, oni koji će tajno raditi za vlastelu, a javno, naizgled za narod, koji će tobože raditi na traženju istine i pronalaženju odgovora, a u stvari će još više sakrivati put do njih. Prvenstvena zadaća bi im bila da što više zadržavaju postojeće stanje stvari, status quo, koje odgovara vlasteli, skrećući fokus sa najvažnijih na nevažna pitanja , podstičući besmislene rasprave, te stvarajući izmišljene dileme.  Oni bi i povremeno motivirali niže slojeve raznim novim, dobro razvikanim idejama i beskorisnim novim pomagalima.

Mladi novi sloj je odmah prionuo na posao, stvorene su mnoge nove riječi, promovisani mnogi novi koncepti i napravljen je potpuno novi okvir kroz koji će se ubuduće provlačiti i filtrirati sve ideje. Tako je utrt put sasvim novoj društvenoj pojavi, današnjim „modernim“ intelektualcima.

A iako imam krv prvih lovaca, oprosti mi majko i sam sam poljoprivrednik.


Ps

Naravno da ova priča nema nikakav teret realnosti prometnut kroz okvire ovih gornjih

.


12.04.2016.

Misao jutra - o ognju i sablji

Samo srce vrelije od ognja može sjeći riječima oštrijim od sablje  a da ne ostane štetnih posljedica

10.04.2016.

o "tuđim" slabostima

teško je imati razumijevanje za tuđe slabosti, a naročito za one kojima smo i sami skloni

08.04.2016.

noć u gradu pobjednika

(iz serijala "neuspjele pjesme")

dok prometejski vjetrovi razmahuju dušom
sunce se napilo čistine vječne
umorne sive glave niču po parkovima
iscrtavajući horizonte odbačenog beskraja
Uobličena predstava za razodijevanje mašte

na ulicama ostaci sinoćnjeg ludila
slijepci, prosjaci, gutači plamena
psi kpji još razmeću kosti od juče
miris polunagih žena
razbacan po  trotoarima

opalo lišće gamiže po krovovima
bambusovom trskom pregrađeni vrtovi
skrivaju zvuk razularenih barova
isprekidan gorkom sonatom sa udaljenog prozora

ruže završavaju sezonu cvjetanja
djeca uokvirena ponavljanjem proljeća
razvijeni barjaci na uzdignutim trgovima
gase svjetlo u noćnim hramovima
dok stare vatre još bludniče u nama

prije nego što
pristavim čaj i potražim prenoćište
sjetih se
u ovom gradu
ja je sasvim "slučajno"


05.04.2016.

Jedna rafalna o utemeljenju ideala zrelosti

Kao djeca igramo se odraslih (glumimo odrasle) koji ćemo biti
Kao odrasli igramo se odraslih koji bi trebali biti
Kao starci igramo se odraslih koji smo bili
Samo još nigdje, nikad ne vidjeh te odrasle kojih se uporno igramo

(ps vidim samo one koji bolje ili lošije igraju ovu predugu igru)

04.04.2016.

jedna rano-jutarnja ili kasno-vecernja o najboljoj verziji sebe i miru

i u najtežem momentu, onom kad su izazovi najveći ili kad nismo u stanju da na pravi način odgovaramo na njih , utješno i ohrabrujuće je znati da nas samo mali trenutak jasne unutarnje odluke dijeli od najbolje verzije nas samih. one koja je u miru sa svijetom i sa sobom i kod koje taj mir nije izgovor za nedjelovanje nego zrelo unutarnje stanje iz kojeg svaka akcija ima jednak unutarnji potencijal da se ostvari. taj mir nije praznina i "ne" koje okreće leđa svijetu, taj mir je obilje i veliko, rašireno DA svijetu.

<< 04/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
85300

Powered by Blogger.ba