Kako je Darwin progutao Schrodingerovu mačku
tagovi: prošlost, krvne grupe, ko je tu koga, intelektualci, robni odnosi, kapital, još jedna, već viđeno..
Stare legende i novija istorija se slažu da su Zemljom davno nekad hodili lovci-sakupljači, posebna, fluidna, slobodna i odvažna bića, lutalice koje su bile jedno sa prirodom i svijetom. Prije njih su možda, po nekim drugim legendama i po sporadičnim mitovima, postojala još neka „razvijenija“ bića, ali i ako jesu, po kontinuitetu civilizacije i svijesti nisu direktno dio istog ciklusa koji kružno kreće od lovaca i još čeka svoj svršetak.
Lovci, bijući jedno sa svijetom , od njega su uzimali samo onoliko koliko im je stvarno trebalo i nisu se previše oslanjali na imanje i posjedovanje kao oni koji su došli poslije.
Neutvrdivo vremena nakon njih, pošto tad nisu još postojali današnji načini računanja vremena, pojavili su se prvi poljoprivrednici, noseći sa sobom potpuno drugi stil života, više statičan, pasivan i orijentisan na očuvanje, gomilanje i posjedovanje više nego na praćenje vjetra s mirisom divljači koja se neprestano kreće. Promjena stila života nosila je sa sobom polako ali sveobuhvatno i mnoge druge vrste promjena, od onih fizioloških zbog promjene načina ishrane, do onih dubljih i manje primjetnih, socioloških, psiholoških i promjena načina razmišljanja. Rastao je osjećaj vezanosti za mjesto i pripadnosti zajednici, rasle su potreba za sticanjem i očuvanjem, a rasla je i ovisnost o drugim i vanjskim prilikama. Kroćenje prirode dotad je bio nepoznat pojam, slično posjedovanju zemlje. Zajedno sa poljoprivredom rasla je potreba za razmjenom dobara i tu su se pojavili prvi gradovi, kao i sasvim novi sojevi ljudi zanatlije i trgovci.
Trgovci su, pored ranije vlastele, nastale od još ranijih plemenskih vođa i starješina, bili prva grupacija koja nije bila direktno oslonjena na vlastiti rad, nego je korist izvlačila iz tuđeg rada. Psihološki i sociološki, trgovci i zanatlije tvorili su okosnice onog što će kasnije postati mentalitetom grada.
Lukavstvo i vještina u socijalnim razmjenama zamijenili su na listi poželjnih osobina odvažnost i instinkt lovaca, kao i upornost i strpljenje prvih ratara.
Zatim se sve prvo usporavalo, da bi se nakon toga ubrzavalo, ali na potpuno drugačiji način.
Parazitska, brzorastuća, pohlepna elita trebala je još jednu klasu ljudi koja bi poslužila kao tampon zona između njih i nezadovoljnih i obezvrijeđenih nižih slojeva na kojima je čitav sistem i počivao. Pošto su se vojska i metode direktne fizičke prisile pokazali neuspješnim, a iskustvo i istraživanje na terenu pokazali da je dobrovoljni, visoko motivirani rad daleko produktivniji od prisilnog, lukavi gornji slojevi brzo su smislili način da premoste novonastali jaz .
Za tu priliku je iskorištena stara, skoro besposlena i u novim paradigmama beskorisna klasa svećenika. Od njih je stvorena posebna nova vrsta ljudi, oni koji će tajno raditi za vlastelu, a javno, naizgled za narod, koji će tobože raditi na traženju istine i pronalaženju odgovora, a u stvari će još više sakrivati put do njih. Prvenstvena zadaća bi im bila da što više zadržavaju postojeće stanje stvari, status quo, koje odgovara vlasteli, skrećući fokus sa najvažnijih na nevažna pitanja , podstičući besmislene rasprave, te stvarajući izmišljene dileme. Oni bi i povremeno motivirali niže slojeve raznim novim, dobro razvikanim idejama i beskorisnim novim pomagalima.
Mladi novi sloj je odmah prionuo na posao, stvorene su mnoge nove riječi, promovisani mnogi novi koncepti i napravljen je potpuno novi okvir kroz koji će se ubuduće provlačiti i filtrirati sve ideje. Tako je utrt put sasvim novoj društvenoj pojavi, današnjim „modernim“ intelektualcima.
A iako imam krv prvih lovaca, oprosti mi majko i sam sam poljoprivrednik.
Ps
Naravno da ova priča nema nikakav teret realnosti prometnut kroz okvire ovih gornjih
.