Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


13.05.2016.

Hronologija mog progovaranja poezijom

Za mene je, u početku, poezija bila isključivo način iskazivanja ljubavnih emocija. Da, znam. Danas i ja mislim tako, ali tad, u početku...mladost. Ah ta mladost.

Mi muškarci smo pomalo zatvoreniji po pitanju iskazivanja emocija, da ne kažem stidljiviji, nismo uvijek u dosluhu sa tom stranom sebe, i onda je poezija tu pomalo pomagala. Služila je kao neka vrsta premosnika između nas i nas, i nas i drugih. Poslije se pokazalo da poezija ne mora biti samo način nego i sredstvo, a davno poslije i cilj , ali od početka do tih manje naivnih stanja upotrebe prošlo je ipak dosta vremena.

Interesantno da sam pjesmice, pjesmuljke, kako ih već nazvati a da to ne zvuči previše ozbiljno,  počeo da pišem, a da prethodno nisam imao nikakvog iskustva sa čitanjem. Lektire sam redovno preskakao smatrajući ih bespotrebnim gubljenjem vremena , a ona ocjena što sam je imao iz tadašnjeg srpskohrvatskog, bila je više plod dobrog slušanja i relativno uspješnog prepričavanja već prepričanog, nego vlastitog rada.

Poezija je dakle za mene bila , bez nekih prevelikih ranijih znanja o tome, prirodan način ekspresije nekog mog unutrašnjeg stanja, bar utoliko prirodan koliko i sam govor. S vremena na vrijeme bi spontano umjesto običnim govorom jednostavno progovarao poezijom.    

Da bi imao to zadovoljstvo da demantujem sam sebe, reći ću ipak da prva ekspresija koje se sjećam ipak nije bila isključivo ljubavnog karaktera. Bio je to više opali plod kuliminacije pubertetskih puteva i stranputica, zajedno sa otuđenjima koja neki od njih nose, i izgledalo je otprilike ovako:

I ove jeseni još sam tu
Prećutno sam nižem trenutke
U padu zaboravljajuć vlastite vrhunce
Nemam snage da budem čovjek

I ove jeseni još sam tu
Još  jedem nedozrelo voće...
 
I tu je nastupila značajna pauza sve do neke ratne godine kad sam, poslije dužeg vremena, ponovo sreo nju. kažem ponovo, a ko zna,  možda sam je tek tad  stvarno sreo prvi put,  jer ono ranije bila je djevojčica, statista koji je čekao da preuzme glavnu rolu u jednoj od mojih beskrajnih priča, nesvjesna svoje stvarne uloge,  vjerovatno sa kikicama i sa aparatićem za zube, da bi sve odgovoralo otrcanim stadardima jeftinih američkih filmova. I, iako sam se često družio s njenim starijim  bratom koji je poslije pogino u ratu, stalno im navraćao u kuću gdje bi sretao nju, bila je za mene, mada ne puno mlađa,  gotovo neprimjetna.

U jednom trenutku neko je povikao rat, sve se ubrzalo, promijenilo, svi smo dobili nove scenarije i u jednom od njih ja sam, u prizoru dostojnom hollywoodske ikonografije, dovukao prvog ranjenika u novooformljenu ratnu bolnicu. Tamo me je na vratima dočekao, pogađate ko.

Dramatika tog susreta, taj prvi momenat viđenja, nadrastao je, uveliko, svu dramatiku i rata i svega što se dešavalo oko nas.  ispred mene je, odjednom, ubrzavajući godine, stajala zrela žena, a uredno zakopčani bijeli mantil medicinske sestre samo je dodatno naglašavao taj utisak.  Samo su  oči donekle podsjećale na onu nekadašnju djevojčicu koja se povremeno s nama igrala muških igara.

Tu je poezija ponovo progovorila , odvodeći me, u jednom trenutku  direktno do njenih vrata. U ruci sam držao  uredno presmotanu ceduljicu na kojoj je, ispisano najljepšim rukopisom koji je mogao izaći iz mene, stajalo otprilike ovako:

Bilo je to jednog običnog dana
jedne obične ratne godine
kad sam ja , obični ja
upozno jednu običnu djevojku...


Pjesma je naravno aludirala na svu neobičnost situacije u kojoj smo se zatekli  i s njom sam joj vratio, bar dio onog prvobitnog šoka koji je ona izazvala našim ponovnim susretom.

Osim toga pjesma je imala , pokazaće se, jednu proročku notu koja će pomalo  biti primjetna i u nekim od mojih kasnijih uradaka.

Zatim je neko povikao kraj rata, navukao bijelo platno na crni zastor naših pokretnih života, i ponovo smo svi bili u novim, neraspakovanim ulogama.

U jednoj od njih, ja sam bio sporedni statista, zakašnjeli student, marginalac, sveden na prostor od fakulteta do uskog mjesta   gdje sam obitavao, sve do trenutka dok nisam upoznao nju. Ona je voljela čežnju pomiješanu sa okusom mlake kiše koja  ritmično dobuje po poluotvorenim usnama, voljela je slatki prizvuk tuge pomiješan sa prizivajućom gorčinom uzaludne nade, i voljela je i skrivenog umjetnika u meni. I znala ga je izvlačiti, pisao sam joj grozničava, duga pisma  i u jednom trenutku sam napisao:

Kiša

Nebo je tmurno danas
a grad hladan i sumoran
kiša ne prestaje da pada.

Hodim besciljno sasvim sam
istim onim ulicama
kojim smo nekad zajedno hodili.

Dok kiša tiho rominja
i ljudski koraci ritmično odjekuju
po raskvašenim pločnicima
ja se sjećam.

I tog dana je kišilo iznad Sarajeva
isti red crnih kišobrana
ista jeka koraka u beskonačnom ritmu.

Želio sam L.,
toliko toga da ti kažem ,
toliko toga
prije nego što si otišla.

Ali sve nije moglo da stane u onaj dan,
u onaj grad,
na svu tu kišu
koja ,
ne prestaje da pada.

Od tada je moje progovaranje poezijom dobilo neki novi, življi moment. Počeo sam pomalo i da čitam, da širim, usmjeravam, izvlačim i onako amaterski, eksperimentišem .

Danas, za mene, poezija je ponajviše taj eskperiment i još više od toga igra, beskrajna igra. Igra kojoj znam i ozbiljno pristupati, poštujući sva pravila igre, a znam ih i sve zaboraviti i jednostavno pisati.  Nisam uvijek opterećen ishodom. On je samo mali dio cijele priče, onaj povezan sa drugim, ostatak je uglavnom samo moj.  Ne ispadne sve uvijek kako treba. Poštujem to, kao recimo pravilo. To je onaj lični dio.

Dalje, za mene, poezija je iznenađenje, šok. Odakle to dolazi !!? Ne možeš nikad napisati istu pjesmu razmišljajući o istom. Ako to već nije prepisivanje ili prisjećanje. Te kombinacije riječi su unikatne, kao ključ koji otključava samo jednu, određenu bravu. Taj dio je manje ličan.

Danas, za mene, sve je igra.

<< 05/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
37236

Powered by Blogger.ba