Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


12.11.2016.

Posmatrač u oku svijeta

Prvi put je zaspao prije par godina . tad je svijet izgubio nešto od one svoje prvobitne užurbane nametljivosti i blago se povukao od samog sebe. Postupci drugih i igre života odjednom su dobili opušteniju i manje prijeteću nijansu, ili su pak prestali biti obojeni suviše jasnim i jarkim bojama. Baš kao u snu, sve je bilo prozirno i nekako čudno međusobno isprepleteno nitima koje java ne može ni da nazre.
Štipao je se, pokušavao da se probudi, skakao i uzvikivao rečenice od kojih bi ga ranije hvatala jeza, ali uzalud, svijet je ostajao tamo gdje jest, udaljen i smiren, nepovračno počinuo. Na početku, teško je se bilo navići se na taj novi, neprirodni način funkcionisanja svijeta, naći novu svrhu i novi neočekivani početak, pošto je bio je tu a nije bio tu i šta onda raditi s tim.
Jedina prihvatljiva uloga koju je vremenom mogao pronaći bila je biti posmatrač. Kad si već tu a nisi tu to je prirodno. Kad si već tu a nisi tu onda te ništa previše ne može povrijediti, ali te Sve najviše može povrijediti.
Sjedio je ili ležao ili sanjao, kad je već zaspao, i posmatrao kretanje i smjene svijeta, šaroliko mnoštvo boja, pokreta i ideja. Divio se sa nostalgijom onim koji nisu zaspali i koji su se užurbano i uzbuđeno uvijek negdje kretali. Bilo je neke nedokučive a opipljive ljepote u toj odlučnosti, u toj očaravajućoj predanosti brzo hlapećoj svrsishodnosti. Drugi su odlazili, dolazili, nešto donosili, pa se vraćali, uvijek odlučni, uvijek do kraja odani tom svom pokretu, tom svom načinu.
Malo ko je primjećivao njega sa strane, ukočenog pogleda, neuglednog i neupadljivog, okupanog svim odlazećim znacima civilizacije. A ako bi neko i primjetio, povikao bi „izgubljeni“ ili „ludak“ i brzo produžio dalje jer pokret, a ni način nisu mogli čekati. Vremenom je udaljivši se od svijeta, približio se svijetu. Srodio se, ne krećući se, sa pokretom, sa smjenama koje on u sebi neodvojivo nosi, kiše, jeseni, proljeća, tuge, postajali su jedno te isto udaljeno i nedjeljivo od njega samog.
Onda je , već naviknut na san, zaspao opet. Ovaj put dublje. Svijet je sad, kao iz dubokog bureta, ili kao od daleke ptice, izgledao kao mala, tinjajuća mrlja, brzo smjenjujućih tačaka, nijansi i stalno izvirućih vrela. Da bi se prilagodile oči su se caklile. Neko je iz one mrlje prolazeći , vjerovatno jedan od onih što su i sami nekad zaspali , na trenutak zastao i poluuzbuđeno povikao „Buda“ – Probuđeni.

<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽena u bijelomZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
32469

Powered by Blogger.ba