Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


24.05.2017.

Zapis o planini

Na svijetu postoji jedna čudnovata , veličanstvena , mistična planina. Zbog njene ljepote i neobičnosti mnogi su pokušavali da se popnu gore, ali je veoma malo onih koji su uspjeli  doći do njenih grandioznih, udaljenih, zamagljenih  vrhova i napiti se vode sa njenih prekrasnih, bistrih, modrih jezera. Još je manje onih koji su se očarani njenom nezemaljskom ljepotom i prozirnošću odlučili vratiti poslije.

Njihova svjedočanstva nesigurna su i nepovezana, prepuna iznenadnih, neuhvatljivih obrta, opisa neobičnih, bajkovitih mjesta više nalik snu nego javi, ispresijecana metaforama i ushitima divljenja planini, prožeta ljubavlju i nostalgijom koja bi ih konačno ponovo vraćala gore.

Od tih slabašnih svjedočanstava, prepričavanjem i sakupljanjem fragmenata, s pomalo naknadnog dotjerivanja i ispunjavanja maštom praznina tamo gdje bi izvorne priče stajale ili zastajkivale, nastajali su mnogobrojni zapisi o planini.

Većina njih , čak i ako su sačuvali dijelove izvornog lelujavog svjedočanstva neokrnjenim, govore o predjelima i mjestima čiju si jedinstvenu, očaravajuću osebujnost mogao dotaći i do kraja sagledati samo ako si već gore. Oni, osim o samoj magnetičnoj ljepoti planine ne govore gotovo ništa o putevima koji vode do nje.

Ima sasvim nešto malo i onih zapisa koji govore o putu, neki i sa lepezom uzgrednih, sitnih detalja, ali ti zapisi su pouzdani samo dok ne odmakneš malo dalje od prvih, prostranih dolina u podnožju, a već čim zađeš u prve uske, sjenovite klance  ili dođeš do prvih vjetrovitih, kliskih puteljaka poviš provalija, prepušten si na milost i nemilost ćudi planine. Staze se onda mijenjaju kako se mijenjaju vrijeme, vjetar i doba godine, stare se gube da bi se  ponovo iznenada pojavljivale na nekim drugim mjestima, nove iznebuha nastaju i isto tako naglo nestaju, i teško je naći makar  dva putnika planinom koja su njom prošla bar dijelom istim putem.  

Svako sam kroz nju krči svoj put, traži ga , gubi ga i ponovo ga nalazi sa jednakom dosljednošću i upornošću, boreći se usput koliko sa samim sobom i svojom uvjerenošću i predanošću putu, toliko i sa samom planinom.

Mnogobrojne su prepreke , mnogobrojne su zamke kojima planina testira one koji su krenuli njome.

Te prepreke, ti testovi daleko su bolji orijentir, daleko su bolje mjerilo samog puta  nego što su to varavi opisi fatamorgazičnih, nestalnih predjela ili detaljno iscrtane mape izgublenih, nabujalim vodama i snježnim lavinama odnesenih staza i bogaza.

Niko nije prošao planinom da nije bio od nje iskušan do svojih krajnjih granica.

Znajući to, mnogi iz dolina kreću u grupama koje bi trebale osigurati sigurniji i lakši prolaz prepreka, prije polaska pripremaju se iskušavajući i trenirajući i duh i tijelo kako bi mogli bolje odgovoriti  izazovima koje planine nosi, a na put kreću nakrcani teškom, skupocjenom, zaštitnom opremom i vođeni prvoklasnim, iskusnim vodičima.  

Međutim i najiskusniji vodiči vode samo do prvih litica, a onda staze postaju tako uske, tako sipljive , tako rizične da se vodiči vraćaju nazad u okrilje  civilizacije, a putnik dalje može jedino sam , na vlastitu štetu i na vlastitu odgovornost.

Pokazalo se da za planinu jednostavno ne možeš biti pripremljen u dolini. Za planinu je jedino planina mogla pripremiti.

Oni koji bi u dolini bili najizdržljiviji u planini bi prvi ostajali bez snage, oni najsnalažljiviji izgubili bi sreću nakon što bi možda riješili prepreku ili dvije,  upornost je imala jednaku šansu da vodi na krivi put kao i na pravi.

Jer planina je bila puna primamljivih stranputica, skrivenih, zakamufliranih zamki i vješto zaturenih ćorsokaka iz kojih je teško poslije bilo naći izlaz.

Mnogi i dan danas lutaju njenim zagubljenim, nedostupnim predjelima, pokušavajući da nađu put nazad ili možda sretnije, vjerujući slijepo da su još uvijek na pravom putu ili čak da su došli do samog vrha, sve dok ih u lutanju ne ostavi i zadnja snaga , ne preuzmu divlje zvijeri ili ne dočeka neki drugi teški usud planine.

U grupi su članovi kočili ili gurali jedni druge tamo gdje to nije trebalo, obično su najglasniji i najuporniji bili oni koji su uporno vukli na pogrešnu stranu, i dok bi na mirnom dijelu puta sve bilo idilično i bez nesuglasica,  s prvim preprekama i teškoćama raspadala bi se kohezija grupe , svaki član bi vukao na svoju stranu ili bi cijela grupa usporavala prilagođavajući tempo onim najslabijim što bi se poslije pokazivalo kobnim.

 

Naizgled su najbolje prolazili oni koji su se kretali tiho , sami i dovoljno mirni da mogu osluškivati glas planine koji bi ih vodio, prepušteni njoj a svoji, više predani putu nego cilju, oni čija je ljubav prema planini bila veća od njihove želje da je savladaju.

I njima je planina sve do samog vrha držala mogućnost uspjeha i neuspjeha jednakom. Sa planinom nikad nisi mogao znati. Tek što bi jedna prepreka bila savladana , neprimjetno, polako, s leđa bi se putniku šunjala naredna.

S vremena na vrijeme bi se iz strmeti planine prolamali glasovi, odjeci i vika onih što su prošli davno prije, pomiješani sa fijukom vjetra i ehom planine, često i raznošeni i prenošeni od onih ispod.

Ponekad je iz te jeke, iz tog eha, ako ih duže zadrži u mislima, putnik mogao  prepoznavati obrise predjela kojima je tek prošao ili upravo prolazi.

Korisniji su, ako se nisu sebično usmjeravali samo na svoje putovanje, bili oni koji su prošli istom stazom neposredno prije. Iza njih su ostajale sigurnije, utabanije staze i bliži i prepoznatljiviji zvuci.

Njihovo znanje daljeg dijela puta je bilo manjkavo i ograničeno, ali su zato pouzdano poznavali dio puta koji tek slijedi. Putnik je ipak morao biti oprezan jer su postojali i oni koji bi ga slučajno, ili nošeni ko zna kakvom namjerom, upućivali na pogrešan put.

Na mjestima su iz uskih, vijugavih, staza i klisura izbijale male udoline prepune onih koji su zastali da se tu odmore ili su odustali od svog daljeg putovanja odlučivši  da tu naprave vrh. Oni su pomagali onim koji još putuju, skupljajući za njih preostali eho koji se sa raznih strana slivao u udolinu.

S vremenom su se toliko izviještili da su iz tog eha nepogrješivo prepoznavali pravac i  prohodnost daljnih puteva.  

Za njih, poslije par susreta sa planinom, povratak u dolinu više nije imao smisla.

Ko bi odavde krenuo dalje, nekim od preostalih puteva prema srcu planine, nikad se više ne bi vraćao.

Sve do ovih udolina postojala je neka minimalna šansa za povratak, a odavde je ona bila ravna nuli. Put je dalje postajao još uži i još strmiji i s njim se moglo kretati samo u jednom pravcu.

Ono malo što možemo saznati o planini poslije nastalo je legendom , prepričavanjem i tumačenjem eha.
Te legende govore da se putevi u blizini vrha opet sastaju u jedan. Na njega se sa raznih strana planine slijevaju putnici koji se međusobno prepoznaju i koji su začudno svi nalik jedan drugom . Kažu da je to zato što  postepeno, dok putuješ, polako gubiš svoje pređašnje lice i sve više malo pomalo ličiš na planinu , dok na kraju i sam ne postaneš planina.

<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
37237

Powered by Blogger.ba