Crtice o vječnom

sve je u stalnoj promjeni istovremeno sadržeći u sebi rastući potencijal onog narednog i opadajući naboj onog prethodnog ...


16.06.2017.

Odavde do ljubavi

Svi znamo bar jednog od onih zapadnjaka koji su se u potrazi za nečim više,  nečim što im  pomalo isprana zapadna civilizacija i društvo više nisu mogli pružiti, obreli pod drevnim, jarkim suncem Indije. Možemo ih  zamisliti kako se pržeći pod tim istim suncem, braneći se od komaraca i nesnosne žege, pokušavajući da drže istovremeno leđa uspravnim i noge dovoljno prekriženim , što u Indiji može bez problema svako dijete već od tri, bore da usput uhvate i po koju riječ iskrivljenog Engleskog od lokalnog gurua, kojih tamo ima skoro  svaka treća kuća.
Gurui obično Imaju ona duga čudna, višesložna imena koja se sastoje od par riječi i jedna od prvih težih misija novopridošlog zapadnjaka  jeste uopšte upamtiti i pravilno izgovoriti takvo ime. Ime im treba da mogu , kad sretnu, šetajući gradom u slobodno vrijeme, nekog drugog zapdnjaka , ošišani do kože ako su muškarci i sa onom tačkicom između obrva ako su žene, reći makar „kod koga“ su.
Druga misija je , pored onog uspravnog držanja , pokušati donekle pomiriti socijalne i konceptualne razlike  i naći ponešto logike u sistemu koji se podosta razlikuje od onog na koji su navikli. Vremenom  su drugačije tradicije , fokusi i ustrajavanje na različitim stvarima doveli do dosta drugačijih pogleda na svijet.
Na zapadu su individualizam, vanjsko i kritičko, pomalo suprostavljeno, borbeno ukroćivanje svijeta vrijednosti na kojima  sve ostalo počiva još od vremena Aleksandra Makedonskog, a možda i ranije, a u Indiji i na istoku naglasak je više na unutrašnjem, prihvatanju, predavanju i ukroćivanju sebe .
U suštini i jedni i drugi su od krvi i mesa, i danas se mnogi na zapadu okreću više unutrašnjem, a mnogi u Indiji prihvataju i teže zapadnim vrijednostima kao onim jedinim, i jedna i druga civilizacija su već prošle svoj zenit i došle do određene tačke zasićenja odakle se jasno ne nazire kuda dalje i odakle očajnički trebaju nove načine i nove puteve . U takvoj situaciji je prirodno da se civilizacije okreću pomalo jedna drugoj, da zapad nastoji da posegne pomalo za istokom, a istok zagrabi isto tako za zapadom.
Naš zapadnjak se tako posežući našao pred onim svojim teško izgovorivim guruom i guru mu nakon nekog vremena započe priču o ljubavi. Zapadnjaku je bilo ljubavi preko glave i na zapadu, došao je u Indiju da se malo odmori od toga, a eto i ovdje ga opet nađe ista tema.
Već ovdje se jasno nazire teško premostiva razlika između tradicija, za zapad je ljubav prvenstveno lična, probrana  za određene situacije i određene privilegovane ljude, koji je imaju snagom rođenja ili  je moraju zaslužiti ili ukrasti sticajem okolnosti. Ona nekako ne ide uz onu borbu, ono ukroćivanje i onaj individualizam koji prirodno druge stavlja nasuprot nas.
Na istoku postoji i ljubav iza koje ne stoji lično ime i koja je preduslov određene vrste duhovne evolucije. Osim nje Imaju  i neke još teže razumljive vrste ljubavi , na primjer one prema stvoritelju i panteonu bogova, pa i ona prema samom guruu. Ta vrsta ljubavi u vremenu sveopćeg civilizacijskog sunovrata zna biti  i preforsirana i preiskorištena od pojedinih lokalnih, novokomponovanih,  nadobudnih gurua , odlazeći daleko od svoje prvobitne, drevne   ideje.
Bilo kako bilo, naš guru je ok momak, modernog duha i neizvitoperenog shvatanja tradicije, i on nakon duže obuke odluči da pošalje zapadnjaka nazad na njegov zapad, sa specijalnom misijom da tamo nauči da voli sve koji su mu se zatekli u životu, a koje dosad možda nije volio.
Zapadnjak , ponešen tipično zapadnim načinom razmišljanja, kojem je dovoljno da vidi cilj da bi se već u mislima našao na njemu, pomisli „nikakav problem, vratiću se u Indiji prije nego što sam i otišao iz nje“
Dalju priču sigurno već znate, zapadnjak odlazi nazad, tamo ne zna odakle bi kreno, jer faktički mora promijeniti svoje temeljne pretpostavke da bi ispunio misiju. Dosad je za njega ljubav bila određena vrsta nesvjesne stvari, koju nisi mogao po želji generisati i usmjerivati tamo gdje bi ti to hito, a htio si to nebrojeno puta, pogotovo kad se nesretno zaljubiš, pa ne znaš kako da se otreseš neprijatnog osjećaja i transportuješ ga bezbolno negdje drugo, tamo gdje on ne bi bio toliko neprijatan. Zatim si lakše nekako  volio ako je to bilo uzvraćeno, jer si u svakoj ljubavi nalazio pomalo odbljeska i one ljubavi prema sebi, izvučene iz samog središta individualizma. Ovako bi ljubav morala biti bezuslovna i svjesna, dakle sve što nisi nikad ranije praktikovao.
I trebale su godine zapadnjaku da nauči prvo da dovoljno toleriše druge, da im ne prosuđuje sa onih uvijek istih osobnih pozicija koje su uporno podsticale sukob umjesto zbližavanja, pa da onda odatle,  malo pomalo, najviše samoubjeđivanjem, da toj toleranciji ponešto i bledunjave, hinjene emotivne note, koju je u nedostatku pravilne reference označavao kao ljubav.
Sve dok se , slučajno, jednog dana, potpuno neočekivano ne desi čudo i zapadnjak na mjestu gdje se tome najmanje nadao ne osjeti svu snagu prave čiste, pune, bezuslovne ljubavi bez imena. Ljubavi koja kreće polagano, prvo kao osjećaj neosobne, bespolne, neodređene dragosti, možda i prema potpuno nepoznatom strancu, da bi se zatim brzo penjala i kretala ka dubljem razumijevanju tuđe istinske, suštinske prirode, zajedno sa svim motivima i skretanjima, često i pogrešnim,  proizašlim iz nje. Tim razumijevanjem ta priroda prestaje biti tuđa i prva reakcija na to je iznenadni osjećaj drugog, stranca, kao brata rođenog, kao nekog za koga bi bio potpuno spreman, istog trenutka, bez imalo premišljanja, doslovno i život dati.
Ponesen snagom , jednostavnošću i iskonskom prirodom takvog osjećaja zapadnjak shvati  da je ono što je ranije mislio da je ljubav , čak i prije one hinjene verzije iste, samo precrtana kopija kopije pravog, izvornog osjećaja, usput pretovareno, začinjeno i pomiješano sa čitavim nizom popularnih, primamljivih pojačivača ukusa, da bi stvar bila što teža i što konfuznija .
Nakon što je shvatio moć i prirodu čiste , beuzuslovne ljubavi, zapadnjak je još „samo“ trebao naučiti kako da je primjeni svjesno, da voli svjesno one koji su mu se  nalazili u životu.
Pomsilio je „ to ne bi trebao uopšte biti problem. kad već ovoliko mogu voljeti potpunog stranca, kakav je problem onda da tako volim i one koje već znam“
Ali opet iznenađujuće, voljeti one koje znamo nije bilo nimalo lako, i još više šokantno, još teže je bilo tako voljeti  one za koje smo već mislili da ih volimo.
Sa strancom nije bilo nikakvih ličnih drama, neriješenih epizoda, neuzvraćenih uzimanja ili davanja, prešućenih uvreda ili poniženja . Sa strancem je sve bilo čisto , iz početka i lako je bilo na takav prazan temelj sazidati nešto, ali kako sazidati to na već postojeće klimave i zarasle temelje.
Uspio je zapadnjak , korak po korak, očistiti i pojačati temelje, i centimetar po centimetar na njih nadograđivati sad već poznato ime nepoznate ljubavi.
Prošla je u tom poslu i  čitava decenija prije nego što se ponovo  vratio u Indiju.
 Znaci starosti pomalo su se primjećivali i na licu teško izgovorivog gurua, ali su osmijeh i pogled i dalje bili zarazni i svježi.
„Jesi li naučio kako da voliš“ pitao ga je guru prepoznajući ga odmah , kao da je od dana kad je zapadnjak otišao prošlo samo par dana, a ne punih 10 godina.
„Jesam“ kratko je odgovorio zapadnjak.
„A jesi li tu ljubav uspio prenijeti na sve one koje znaš u životu?“ ne skidajući osmijeh sa lica upita guru.
„Pa ne baš na sve. na sve osim dvojice, nikako to nisam uspio prenijeti na njih. Oni su stvarno grozni, jedan je vrlo zloban i prema svima postupa zaista loše, a drugi , drugi mi je svjesno načinio veliko zlo.“ odgovori samozadovoljno zapadnjak, sretan što je to statistički bio i više nego uspješno obavljen zadatak i siguran da ova dvojica ionako nisu zaslužila da se vole.
„E vidiš, upravo su ta dvojica najbitnija, i baš sam te radi njih i poslao nazad. Misliš li da bi bili takvi da je njih imao ko da voli. sve ovo što si postigao dosad bez te dvojice ne vrijedi ništa . sad se vrati i nauči kako i tu dvojicu voljeti.“
Šokiran zapadnjak pogleda još jednom gurua , nakloni mu se sa ljubavlju i spremi se da pođe, kad začu još jednom, posljednji put,  čudno akcentirani glas gurua:
„kad to uspiješ, nećeš više trebati mene da te vodim, otkrićeš snagu čiste neuvjetovane ljubavi kako probija i najmračnije kutke tvog života i snaga te ljubavi će te voditi dalje. Tad ćeš znati sve što i ja. Tad ćeš znati sve što trebaš.„
Zapadnjak se okrenu, otrese žegu sa ramena i prije nego što zakorači prema aerodromu pomisli „kako težak put“

<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


O SEBI

Tekstovi
Gost proza
Zapis o planiniPosmatrač u oku svijetaJesen stižeBalerina
Dolina nadeŽenaZen po BosanskiSuvenir na Sarajevske dane
ViđenjeRudnikRižaOsvrt otkucaji
JusaKratak kurs lebdenjaStazama sjećanjaSam protiv svih
Otkucaji vremenaSeoska igrankaTražeći TrebižetPriručnik za upoznavanje čudaka
Gost nako
Zapis o planiniAlhemičari životaŽivot u svjetluO putniku
JutroO logiciLjudi smoNeznanac
ManifestBitno i manje bitnoSavršen udaracHronologija progovoraranja poezijom
O istinamaPutnik nenamjernikJoš jedna o ljubaviLjubav duša
Čaplin i samoljubljeDarwin i mačkaO ognju i sabljiO tuđim slabostima
O utemeljenju ideala zrelostiO najboljoj verziji sebeBuka
Hladan tušYIN YANGGubici okretanjaTreća dijagnoza
ProblemiBioritmovi vječnogPetkom o snovimaSazrele misli
Gost nekad i nekadImajte mi dobar životO srećiKotač vremena
ProgramiEcce MortemŠimborskaEfekat gusjenice
Autentično dijeteŽao mi jePrijedlozi blogger.baSrebrna voda
RavnotežaKrug se zatvaraSvjedoci čudaBernulij ljubavi
Duh bloggeraApsurdistanPutuj EvropoIzazov skoro prihvaćen
Moderna vremenaNjihovi simboliNaročilo za uporabuRefleksija
Mon amiKnjige niko ne poklanjaVrijemeZahvalnost
Igra asocijacijaParadoksi, putevi...Pogrešan savjet mPogrešan savjet ž

Gost poezija

Drugo lice snaIma vremena za plakanjePriča za idiotaZasijavanje tišine
Podsjetnik noćiAnatomija gubljenja5 naspram 3Čovjekov san o zemlji
Rađanje pjesmeHronologija progovoraranja poezijomOgrađivanje tišineSlučaj
Kad odemUspavanka za neodrasleNoć u gradu pobjednikaDug je put
Prihvati kako dolaziKratka pjesma o dugom rastajanjuNedovršen san o sebiHronologija jedne potrage
Kako sam zalutao u svoj životAstra argentumPrijateljiAmor Vincit Omnia
Ecce MortemBezizgledni intermecoDobra apokalipsaŽivot natraške
Kratak scenarioBlagodet zaboravaLovacBeskrajna igra mogućnosti
MjeneNazovi ljubavObavijest o sjemenkamaStranac
learning to FlyNeobuzdani životRaskršćaPlutonka
Duga šetnjaDijalektika poznavanjaNokturno starog krajaPoslije
ALEA IACTA ESTKosmički danApologija ničegBez laži
PozivOnako nabrzinuNa putuKratki dijalog
Vrijeme nestajanjaOdbacimoRitam životaNa početku bijaše broj
Kad porastemBOSNAE ESTOda tišiniUmjesto kapi sa ružine latice
Pogled prošlostiKao i sviBlogu ušo si u sanEho tišine
YIN-YANGNa akcijiProtivrječnostiPutopisi
Zajednički ehoUmjesto početkaMale stvariPut


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
39968

Powered by Blogger.ba