beats by dre cheap

prenaprezanje tisine

-Kad su je dovukli ?

- Sinoć iza 22 sata

- Šta je  bilo ovaj put  ?

- Nekim oštrim predmetom se isjekla po cijelom tijelu. Svezali smo je.  

Čuo se zvuk šuškanja papira.

-  hm. Teško zlostavljanje u  djetinjstvu, odličan đak i onda dugi istorijat trauma. veoma je maštovita  , svaki put drugi način. Samozapaljivanje, gutanje porculana,tableta,  skakanje sa drugog sprata, ispijanje otrova,  vene u kadi...  a za par dana će tek navršiti  22 godine. Svi  su izgleda i u porodici i ovdje već izgubili strpljenje i odustali .  

 Možda bi ove granične poremećaje ovakvog intenziteta ipak trebalo držati pod stalnim nadzorom.  Poslaću onog novog kolegu.

Čim bi se približili osjetila bi sta hoce. Htjeli   su da je nađu u svojim knjigama, da iz njih izvuku cudne, strane nazive koje bi povezivali s njom   i  da onda , kao prvi koji su to uspjeli, preuzmu zaslugu.  ili da je nakljukaju lijekovima i  istrpe do kraja svoje dežure prebacivsi je poslije  kao nepoželjan teret  drugima.  Bitno je bilo reci da su nesto ucinili. Makar samim sebi . Postavljali  bi  beskrajna,  ista pitanja, o njoj, o majci, o bratu,o djetinjstvu,  o stricu koji je... A onda bi, kako nije imala želju da odgovara, brzo gubili strpljenje. ona bi to primjetila po ocima i po onoj žili na vratu ili celu koje bi kucala sve brze i sve glasnije i na kraju bi vec sasvim crveni u licu odustajali i odlazili.  A poslije njih bi dolazili oni drugi koji nisu nista pitali, jedan bi je drzao cvrsto i grubo dok bi drugi istiskao spricu poslije koje bi sve postajalo jos vise zamagljeno nego ranije. Kod tih drugih bar nije bilo pretvaranja i igara nadmudrivanja.

A sta se ima pricati o cudno iskezenim zubima strica ok se naglas , nadmocno smije ili o majcinom histericnom vrisku koji ju je podsjecao na neku staru, zaboravljenu, izgubljenu melodiju.  Desavao bi se uvijek u onim momentima  kad se tisina prenapregne pa onda iz nje izrasta nesto drugo , sto niko osim nje nije primjecivao, i sto bi onda preuzimalo kontrolu nad njenim rukama i disanjem. Ko bi to razumio. U kojoj knjizi bi to nasli.

Ovaj ipak kao da je bio drugačiji od ostalih. bilo je nesto u njegovim ocima, u njegovom pogledu  sto je izgledalo kao da , kao da stvarno...

Umjesto uobicajenih pitanja, iz prednjeg dzepa mantila  , nespretnom i brzom kretnjom, izvukao  je neki zguzvan  list papira i sa njega citao neku dugu, nepoznatu pjesmu na nekom cudnom,  stranom jeziku. U pjesmi bi  povremeno glasnije naglasio njeno ime. Poslije je sa istim, egzoticnim stranim akcentom prevodio tu neobicnu pjesmu koja ju je pomalo podsjecala na bakine Bozicne kolacice sa raznobojnim, ukrasenim prelivima.  Kad je zavrsio, pogledao ju je i ustao je da krene kao da je osjetio da joj je danasnjeg dana bilo dosta.

Ujutro je imala neocekivanu potrebu da mu kaze hvala.

 

 

Crtice o vječnom
http://protagonist.blogger.ba
02/01/2018 10:42