Misljenje je tim jace , istinitije, sto ga jace, glasnije, upornije, agresivnije, gorljivije zagovaramo i branimo na svakom koraku, sto ga vise ljudi podrzava i dijeli na isti nacin s nama, sto ga vise napravimo odsudnim, kljucnim, esencijalnim pitanjem naseg i tudjeg opstanka, bitno je i druge uvuci u to, sto ga vise ponavljamo kad…
volio bih da svi imate priliku da bar jedan dan provedete sa dzemom da vidite kako neko moze u ovom vremenu zivjeti u svijetu a ne biti okaljan svijetom, kako neko moze odrasti i sazriti a zadrzati u potpunosti dusu djeteta, da vidite kako neko moze da se desi zivotu a ne da se zivot…
carobna noc svice zove okrenuta suncumiluje razlickenjezno, tananopovija nitizvjezdanom nebukrijuci lice
dešava seda kad dijelim jedan sa dvadobijem uvijek nula ako joj dam sloboduizgubim jeako joj ne dam sloboduizgubim je jednom sam pokušaoreći ćete nemogućeda podijelimjedan sa nula i znate šta sam dobio ? dato mi je ČUDO
Koliko god je nekad teško voliti druge isto toliko nije lako voliti sebe. Često se ova ljubav podrazumijeva. mislimo da vole sebe oni koji se bore se za sebe, grabe sebi, koji su skloni sebi. istina je upravo suprotna. ljubav prema sebi ne stavlja nas na posebno mjesto u odnosu na svijet i druge. čak…
Ako računaš na to možda se desi ako ne računaš desiće se sigurno
(napisano hvatanjem misli odlutalih kroz prozor u jednom kratkom snovitom putovanju, slika sa istog putovanja) i ljudi koji su odlazilii ptice koje su sirile krilai gradovi sto su nestajali pod maglomprije su mi to bile jednostavne slikelisene suvisnih znacenjaprepustene same sebizametnute po predsobljima zivotasklupcane sa strane i zaboravljeneostavljene drugim da se nose s njima svaki…
Ne mogu da nađem formulu . ne mogu da nađem formulu. A nekad mi se čini da sam tako blizu , da samo mali detalj nedostaje da sve dođe na svoje mjesto i da u beskrajnoj mašineriji vremena, svemira i svih mogućih ishoda nađem onaj gdje ti i ja završimo zajedno, zauvijek sretni. Osim što…
nekadsvaki korak je prezivljanjepostoji samo dah i oni neki neprimjetni ritam koji gurasam sebe. neka zelja,daleko izasamo da se ide dalje. korak dah korak dahi onda nevidjen prizor ljepotezbog kojegistog trenazaboravis svu prethodnu muku. odjednom opet ides daljebez prezivljavanja.nosen necim drugim. jer nema vise ni umora ni mukeza one koji prezivljavaju (umiru)slaveci ljepotu
jos sam u nekom procesu, jos nešto, neka kost stoji između mene i svijeta , mene i drugih, ne dajuci da se istinski približimo i prihvatimo jedno drugo. znam to jer u jednom posebnom momentu potpune otpustenosti su zaspali svi moji cuvari i svijet je konacno na trenutak prestao biti mjesto borbe.tog jednog kratkog posebnog, …