Redač plišanih igračaka
– Čiko, čiko! Prosijedi, blago pogureni čovjek, okupiran nekakvim poluglasnim brojanjem, najprije nije čuo, da bi se, kad je iza leđa odjeknulo jače i gromkije: ”Gospodine!”, okrenuo i susreo pogledom, prvo sa malim, kao gar crnim „živim“ očima djevojčice, koje su brzo, bez zaustavljanja, prelijetale s jedne stvari na drugu, a zatim i sa pravdajućim,…
borbe noći
noć jei borim se za stanjeprije ovog stanjakad sam se takođeborio za stanjeali ne ovou koje sam došao ulica jenoć jei svi se bore za stanjana licima im to vidimneka drugaod onih u koja dolaze jednomsamo jednomsam sreo zenukoja je se nije borila za stanjeprepoznao sam joj na licune zato sto je imala pravonego zato…
Kome je… (Iz hronike nesanice)
sinoc sam se probudio kao starac stari neko je za mene preskocio vrijeme krenuo sam, zaboravljen, naglopa me je gravitacija vratila na pocetak iz drugog pokusajateturavim onemocalim pokretom lelujao sam se sitnim zgrcenim koracima pokusavajuci ubost vrata kupatila kome je ovo uopste zabavno tamo sam,cekajuci da se konacno desipomislio sam sebidraga djeco na sta vi…
Slucajne nocne reminiscencije
Ponekad , u kasnim nocima bez sna poput ove, kad se dan smiri a zvijezde na obzoru zamijene sunce , ja lutam. prebirem po tananim nitima proslosti pokusavajuci u njima pratiti slabasni odsjaj odakle je nesto krenulo, dokle je bilo u stanju da ide i kako je to osvijetlilo trenutno sada. tad , u…
Sretno nesretan
Pa pošto se znamo evo devetu godinu, možemo i na ti i , sad kad smo već svoji, početi pričati i malo osobnije stvari. Znam neke fatalne veze koje su trajale kraće, pa ih ljudi pamte čitav život. Mislim da vam nisam nikad spomenuo, a spominjao sam ovdje dosta, u svojim dvadesetim , sjećam se,…
oda nadolazecim putnicima
u zemlji hiljadu sunacau zemlji plavih kedrovami koji smo lomli granje i pravili plamencrtali krugove razaznajuci nebooko nas i u namaispustali zvukovegovoreci drevne nepoznate jezike kao da su nasivraticemo se opet da budemo mali u zemlji vatrenih ognjevau zemlji srebrnih nomadau zemlji sa obje strane ogledalami koji smo nekad bili divovikosama nebo dodirujuciukrstali rukes razlicitim…
Misao veoma jasnog jutra o sbbkbb
da vam ja kazem nestou tim malim beskrajnim zamrsenim socijalnim i igrama zivota gdje se stalno mjeri ko ce koga, gdje ce koga, ko je koga vise, gdje smo izgubili, gdje smo dobili, da li smo mogli bolje, vise , jaceniko nista stvarno nit gubi nit dobija prava bitka vodi se negdje sasvim drugo injen…
Zaboravljeni naslov
zamrznuta zalutala slikaizvucena ispod pepelanekog drugog svijeta pruzena rukanageto tijelo ukocen miris neprozivljenihstepa u daljinama sve je to ljubavu njenim najneobicnijimoblicima (ovim , posto su svi glavni sudionici iznenada i uglavnom tu, najavljujem nastavak i zavrsetak price >mjera zivota< )