u tom svijetu u kojem nista nije nasa odgovornostu kojem nista nije do naspocev od najobicnijih svakodnevnih stvarina koje nemamo “uticaj” jer ce situacija u drzavi biti istajer djeca idu svojim tokom i mi tu nista ne mozemojer se kilogrami lijepe sami od sebejer ne znam, ne mogu, nisam nadležan u tom svijetumi smo sami…
„Vidi ovu zvijezdu. Vidi ove ostvarene zelje. Ovo kino snova…” probijalo se negdje iz mentalne pozadine dok sam pokušavao da se priključim na prve tračke dana. Da ne bi prespavao, budio sam se svakih sat vremena i sve zajedno spavao možda neka 2 -3 isprekidana sata. Konačno sam ustao u pola tri sa osjećajem laganog…
Otisak eonautrgnut u svakodnevne razgovoreBijelo crnoi svemir izmeđuŽezla davno odbačenada bi popločala put novimMiris slatkog grožđadalekih provincijanatopljen krvlju i znojemPomiješan sanajfinijim sapunimaumočen u kupkenaslonjen na laktovekoji s udobnog kaučapromišljajunebesku pravduDok opojno vino vuče nasve iskone strasti Bijelo i crnoi svemir između
– Čiko, čiko! Prosijedi, blago pogureni čovjek, okupiran nekakvim poluglasnim brojanjem, najprije nije čuo, da bi se, kad je iza leđa odjeknulo jače i gromkije: ”Gospodine!”, okrenuo i susreo pogledom, prvo sa malim, kao gar crnim „živim“ očima djevojčice, koje su brzo, bez zaustavljanja, prelijetale s jedne stvari na drugu, a zatim i sa pravdajućim,…
noć jei borim se za stanjeprije ovog stanjakad sam se takođeborio za stanjeali ne ovou koje sam došao ulica jenoć jei svi se bore za stanjana licima im to vidimneka drugaod onih u koja dolaze jednomsamo jednomsam sreo zenukoja je se nije borila za stanjeprepoznao sam joj na licune zato sto je imala pravonego zato…
sinoc sam se probudio kao starac stari neko je za mene preskocio vrijeme krenuo sam, zaboravljen, naglopa me je gravitacija vratila na pocetak iz drugog pokusajateturavim onemocalim pokretom lelujao sam se sitnim zgrcenim koracima pokusavajuci ubost vrata kupatila kome je ovo uopste zabavno tamo sam,cekajuci da se konacno desipomislio sam sebidraga djeco na sta vi…
Ponekad , u kasnim nocima bez sna poput ove, kad se dan smiri a zvijezde na obzoru zamijene sunce , ja lutam. prebirem po tananim nitima proslosti pokusavajuci u njima pratiti slabasni odsjaj odakle je nesto krenulo, dokle je bilo u stanju da ide i kako je to osvijetlilo trenutno sada. tad , u…
Pa pošto se znamo evo devetu godinu, možemo i na ti i , sad kad smo već svoji, početi pričati i malo osobnije stvari. Znam neke fatalne veze koje su trajale kraće, pa ih ljudi pamte čitav život. Mislim da vam nisam nikad spomenuo, a spominjao sam ovdje dosta, u svojim dvadesetim , sjećam se,…