Ti i ja
zajedno
skoro cijeli krug
dodirujemo se unutra
nepravilnim, mekim obrisima,
razdvajamo vani
čvrstim, oblim krivuljama
mirimo se
svađamo se
plešemo
dokoni ples ludosti
oduzimamo se
dodajemo se
crtamo nove
savršene polukrugove
na rubovima svjesnosti
oduzimamo se
dodajemo se
u beskrajnoj igri vječnosti
ljubav ?
ali kazu da tajnu ljubavi jos niko nije otkrio.
kazu da su pjesnici marketinski osmislili i lansirali ljubav
da opravdaju svoju dokonost
ako je tako prosto im je
opet kazu da je ljubav ptica skrovita i plaha
i da je ni u jedan kavez od rijeci ne mozes zarobiti
za nju spremam zlatan kavez i mrvice nemira
i jos kazu da je osnovno svojstvo ljubavi
da mora slobodno da tece
ako je pokusavas zarobiti ili zaustaviti
makar da bi je opisao
gubis je
ako je tako dovraga joj bilo
O Horacio
da, apsolutno i bezrezervno dijelim misao, da ljubav treba slobodno da tece, bez ikakavih kaveza i ograda.
jer ljubav je u konacnici Voda, i ona procuri i sama negdje, ukoliko bude stavljena u okvire i okove.. i odtece dalje 🙂
a kao potkrijepu bih kazala, da najdublja osjecanja postoje samo u dubokim emocijama, koja se granice sa iluzijom i imaju sasvim malo sa stvarnoscu zajednickog. a ako i imaju to je vrlo kratko.. i vazda je u kretanju.. u krugovima.
docim sa logikom nemaju ama bas nista zajednicko, tj. ljubav i logika su dva sasvim suprotna pojma, barem meni.
p.s. svidja mi se Horacio