Kad porastem (najvećem filozofu među rokerima)

Jednom kad porastem
pustiću bradu
obuću drečave patike
i uraditi nešto sa kosom
da svi vide
da nisam ukalupljen

Da me više ne zamaraju
banalnim i
svakodnevnim stvarima
tipa šta je ko jeo
i ko je koga u preduzeću

Izgovaraću naglas
parole što strašno zvuče
a na njihova pitanja
nadmeno ću odgovarati
apstraktnim i kratkim frazama
Nimalo bez prezira

Mijenjaću filozofije
prevodiču Homera
počeću da pišem
prestaću da pišem
igraću fudbal
u tamo nekoj nigdjezemskoj
i raditi druge
uzvišene i šokantne stvari
koje se uobičajeno ne rade
Nimalo bez pompe

Jer jednom
kad više nisi dio gomile,
njihova pravila
za tebe
više ne vrijede

6 komentara

  1. Kad porastem neće me više definisati Starke, Kosa, ili Leviske, već vrijednost, poštenje, karakter. Ili možda čak i poneki originalan doprinos ljudskom društvu. Bilo šta ali definitivno ne izgled ili odjeća. Ako moraš izgledati drukčije da bi bio drukčiji…

  2. ovo je pravi drug, kaze kad se ne slaze.
    drug dovoljno od tebe da si procito 🙂
    i naravno u pravu si. ali ovdje uopste o tome nije rijec. tipican primjer nesporazuma kad dvoje misli da govore o istim stvarima a u stvari ne govore. i kad se nesto uzme parcijalno i onda se iz tog ogranicenog koteksta izvlace zakljucci. to svi volimo.
    pojednostavljeno ovo je karikaturalan, ali opet sa velikim postovanjem opis ex yu pop-rock zvijezde. i da, dao je originalan doprinos time sto je citave generacije ucio da nesablonski razmisljaju, da se izdvoje iz bezlicne mase istih , da nauce prepoznati svoju posebnost. radio je to nekad na drzak, nadmen, provokativan nacin. ali to je bio on. full package. take it or leave it.
    i naravno ovo je ujedno simbolicna javna sahrana djecijeg idola. mada nisam nikad bio sklon idoliziranju, ali recimo , hipotetski price radi, mogli bi moje postovanje prema liku i djelu istog u jednom trenutku zivota, aproksimirati tim pojmom.
    i da drug, poezija se trazi, otkriva. da sam htio ovo sve da napisem, pisao bi prozu i onda bi u kilometarskim postovima to pokusavao da razvodnim, objasnim… poezija se ne moze algoritatmski, bukvalno shvatati. moracemo poraditi na tome.

  3. Pa moj komentar se nije ni odnosio na tebe, već sam samo htio da naglasim ono bitno od nebitnog u postu. A što se tiče poezije, neka hvala, radije ću gledati apstraktne slike u muzeju :). Uz neki smrdljivi sir i pažljivo izabrano vino.

Komentariši