Baš jutros sanjam,
ja u potkošulji naizvrat na poslu,
i svejedno mi.
kad druge kolege isto modno neusklađene
i svi se smijemo u veseloj igri
ubrzanih sivo narandžastih pokreta
kao na nekoj adaptiranoj brodvejskoj pozornici
u predstavi davno odigranoj.
pokusavam da uhvatim tu radost dok traje
i da je prenesem.
otvaram blog i pišem u neki box
koristim dvaput sivo da označim radost
trenutka koji je već prošao
i života koji je izgubio formu
Blogu ušo si u san
sad si pravi bloger 😀
u snu i na javi 🙂
haha, kome li si u box pisao i sta , haaa?
kazujder sad :))
i u koji box 🙂
vec si poceo zamotavati odgovor.. nema toga, nego kazuj lijepo i jasno :))
u potkošulji naizvrat, haha, ovdje slikovitih opisa ne nedostaje, a da o smislu i ne počinjemo… 🙂
Ajni, ne govorim nista bez prisustva svog, gdje mi je sad ? U daljini cuje se grmljavina…
Lovice, besmisleno bi bilo i da pocinjemo o smislu 🙂
Pa hajd probudi se vise, i ne oblaci stvari naizvrat :))
Jok grmljavina, kod mene pahuljeeeee… Pada prvi snijeeeg …
Ajni jesi otvorila prozor da hvatas pahulje i prisustvujes cudu u svoj muci kad beskonacnost postaje kap na tvojoj ruci
Jesam otvorila prozor, minus dva , brrrr 🙂
Ali ne hvatam pahulje, sad cu polahko pjeske ba posao, kroz prekrasni park, sa narandzastom kapom i salom… Sta mislis koliko cu pahulja da pozdravim :))
oko 31717, zavisno od brzine tvog hoda, smjera vjetra i ugla kape u odnosu na sal. ostale su poznate. vrijedi pokusati 🙂