Tamo među zvijezdama
prošli čovjek stoji
gleda na nas
i smije se
osmijehom drukčijim
od onog danas
Gleda svoju braću
zalutalu u vremenu
i kad bi se mogao čuditi
našim čuđenjima
čudio bi se
beskrajno
dnevnim izležavanjima
večernjim sjedeljkama
šarenim kutijama
s malim ljudima
hrpama papirusa
kućama punim stvarima
kućama punim kuća
i najviše buke
I kad bi mogao da žali
našim žaljenjima
žalio bi nas
zbog napora
koje poduzimamo
da pobjegnemo od sebe
da izbjegnemo život
Ali bi nas
ipak volio
ljubavlju drukčijom
od one danas
Tamo među zvijezdama
(Nije tajna da imam recimo, mali afinitet prema prošlim civilizacijama. Iz onog malo što su nam ostavili može se zaključiti da su bili na daleko većem nivou svijesti nego što im mi to, egocentrično obuzeti sobom kao mjerom svih stvari, priznajemo. Pa čitajte samo Grčke mitove i filozofe. Ili, ne morate ići tako daleko, čitajte poruke sa stećaka. Pa jesu li Krleža ili Mak Dizdar bili na krajevima pameti odajući im bezrezervno priznanje.
Pošto sam se jedno vrijeme interesovao za funkcionisanje mozga, i svog i tuđih, došao sam nužno do podjele mozga na dvije hemisfere sa različitim funkcijama. Sve je još u fazi istraživanja, ali ukratko i pojednostavljeno, pretpostavlja se da je lijeva hemisfera odgovorna za logiku, racionalno, verbalno razmišljanje i analitiku, a desna za intuiciju, kreativnost, apstrakcije i sintezu. Danas je generalno preovladavajuća lijeva hemisfera i vrijednosti koje ona, svojom funkcionalnošću, nameće.
Pretpostavlja se i postoje značajne indicije koje idu u tom smjeru da u prošlosti nije bilo tako. Ljudi su bili više pod uticajem desne hemisfere. Nama lijevašima, skoro je nemoguće i pretpostaviti šta to znači i kakvi su mogli izgledati život i vrijednosti tog čovjeka, jer i ako pokušamo to da objasnimo, uvijek polazimo iz iste, uske i ograničene perspektive, i najgorre potpunoo nesvjesni toga. Poput slijepca koji pokušava da objasni boje. )
Od svih zanimljivih misli i misli koje su meni nadolazile dok sam čitala, jednostavno mi se zadnja rečenica zakačila i ne da mi ni riječ da kažem o prethodnim. Slijepi ljudi mogu najljepše dočarati boje, možda upravo zato što im je ona desna strana više razvijena… Slijep čovjek gleda dušom. I vidi suštinu.
Naša sljepoća je daleko tragičnija.
Zanimljive su ti teme i zanimacije :). Možda zbog protoka vremena, kako stari, čovjek pokušava da odgonetne sebe nasuprot svijeta u kojem živi baveći se upravo njime, a ne sobom.
ne volim da koristim tu rijec, ali natjerala si me, savrseno dobro primjeceno i opisano. reci bilo sta manje od toga bilo bi neiskreno. kad bi kojim slucaje, uspio iskociti iz vlastite uske perspektive i posmatrati napisano sa strane i objektivno, vjerovatno bi rekao isto , skoro od rijeci do rijeci.
nepravedno sam povezao te drage, posebne ljude, od Kreatora igre zaduzene posebno teskim izazovom, sa nasom sljepocom. u jednom trenutku, dok sam to pisao, bio sam svjestan tog ogromnog prekida tisine, ali ponesen nekim trenutnim dilemama da li uopste pjesmi davati podtekst i ogranicenim vremenu koje sam za to namijenio, predjoh preko toga poistovjecujuci tu njihvou sljepocu sa nasom. mogao sam reci ljudima neosjetljivim na boje, ali nek ostane sad kao spomenik svim mojim nepromisljenostima i nesavrsenostima.
moja su interesovanja siroka upravo onoliko koliko sam ja uzak. tacnije receno sto sam svjesniji svoje uskoce, interesovanja su mi, naizgled paradoksalno, sve sira. valjda s godinama covjek postaje svjesniji toga
Sljepoću sam “studirala” dvije godine, tako da je opis oblikovan ličnim, iskustvenim, pa može vući,recimo, na istinitost kazanog /a istina sama po sebi je dovoljna, ne savšena/
Nepromišljenost i nesavršenost su mozda najbolje odlike čovjeka/djelujuceg/, jer ga potiču, motiviraju ga da pomjera granice i otkriva nove predjele. Međutim, koliko je ljudi, uopće, svjesno tih osobina i koliko ih je spremno priznati ih sebi?! Doci do onog “nista” 🙂
Ovo zadnje cu povezati sa prof. Enesom Karićem, koji bi imalo običaj reci da čovjek, kako stari, sve ima manje godina. Minimalizam potiče otvaranje Duha 🙂
joj ne znam smijem li komentirati ovo? 🙂
ma samo bujrum, prezivicemo i to 🙂
msm u biti glavni problem je sto smo pobjegli od prirodnih esencija nasih zivota. sve je postalo vjestacko, zamjenjivo……
tj tacnije problem je sto su aktivirani svi resursi da bi se razbila ljudska kohezija, unistila porodica kao stub svakog drustva, izolovanje budala koje sjede i bulje u mobitele ili to rade dok hodaju, konzumerizam aka Black Friday….vidis da nismo nigdje odmakli…a XXi vijek…pathetic man 🙂
znas, mi se zapravo moramo vratiti medju zvijezde, jer odatle smo i dosli 🙂
dobar post.. volim takva razmisljanja sebi dozvoliti, da mi se u nutrinu zavracaju i kap po kap ih onda osluskivati, kako padaju..
lovice svidja mi se to sa minimalizmom
downhill , da zvijer ima mnoga imena konzumerizam i opsjednutost tehnikom i vanjskim za koje nemam ni ime su neka od njih. aktivirani su svi resursi da postanemo samo resursi
Ajni, stare civilizacije su imale jednu zajednicku konstantu, obuzetost nebom i zvijezdama. danas sebi tesko dozvoljavamo takav luksuz.
za takva razmisljanja treba određena vrsta hrabrosti i odvojenosti, jer nekad ne volimo da gledamo sebe ocima drugih, a za uzivanje u njima vec nemam adekvatnu rijec koja nadilazi prethodne dvije.
mislis na: -hrabrosti i odvojenosti-
gledaj, ne treba ti nikakav zlatni kljuc za skladiste .. treba ti samo malo malkice sluha i cut ces kako zvijezde sapucu.. i eto ti kompletan univerzum, u tebi i oko tebe . 🙂