– Baš mi se sviđa Anais. Iz Španije je. Mislim. I tri godine je starija od mene – reče mlađi muškarac starijem
– Kako se sporazumijevate? – upita stariji
– Pa na Engleskom, kako bi. She is freaking beautiful – odgovori mlađi
– Ne psuj – lecnu se stariji
– Prvo, kao da je važna ljepota, ona ionako prolazi. Drugo, to je internet, kako znaš da je uopšte žensko. Možda je neki stariji muškarac – nastavi stariji.
– Pa vidjeli smo se na skype-u. tj ja sam nju vidio pošto znaš da nemam kamere – prekide ga mlađi.
– Čuj, došli ste već do skype-a ! A kako nije primjetila na osnovu glasa da si mlađi od nje ? – ponovo upita stariji
– Pa reko’ sam joj My mic is broken – odgovori ponosno mlađi.
– Svoj jezik jedva znaš, iz Engleskog imaš mršavu tricu i ti s njom pričaš na Engleskom u slengu. Ma hajde ba. Možda su samo prvi znaci starenja ali preko glave mi je i ovih modernih vremena i savremenog roditeljstva kad si s djetetom prijatelj i slušaš ga kao da ti je brat a ne dijete. Odgajaću te ko i moj otac mene. Red, rad i disciplina. Internet ću ti zavrnuti – osu ljutito stariji
– Ali daddy, ne možeš mi to učiniti, uostalom hackovaću komšijinu wifi mrežu – završi mlađi, ne dajući da ona od starijeg bude posljednja.
(Negdje u zemlji Bosni, razgovor oca i njegovog 11-godišnjeg sina. Imena i adrese donekle poznate autoru. Godine kad su velike poplave pustošile zemlju i kad je narod prvi put ustao da se buni)
Vrijeme gledanja filmova u kinu je adee. 🙂
da rodjeni, ni 3d kina nisu vise in 🙂
haha…podrzavam malog, bori se da dobije papire i ide odavde…ćaća razumi ga…razumi gaaaaaaa….
da, vec je sve razradio, samo je zec jos u shumi
moderna tehnika ne poznaje granice 😀
davno je sve ovo predvidio genijalni Bosko Obradovic, jos davne 1978 kad nije bilo interneta ni u povoju. nekako u prici o ovim vremenimam, uvijek se njega sjetim, pa citaj samo:
Oni sto dolaze za nama
imat’ ce samo
betonirane pejzaze
nosit’ ce na glavi
zelene kape i sesire
a iz ociju
cvjetovi ce da im vire
Oni sto dolaze za nama
slusat’ ce samo
cvrkut plasticnih ptica
imat’ ce u osmijeh
u osmijeh, namjestena lica
oni sto dolaze za nama
imat’ ce sterilizirane osjecaje
bez klica
Oni sto dolaze za nama
imat’ ce i u WC-u
i u WC-u, televiziju
sklapat’ ce prijateljstva
putem kucnog kompjutera
oni sto dolaze za nama
umjesto sljivovice
ispijat’ ce case etera
depresivno i sivo….istinito….jbm mu misha….
nisi izgleda sluso Atomce – Atomsko skloniste, to je njihova stvar
Nisam..imam cudan muzicki ukus mada je to relativno zar ne…
ma ako je slusate samo ti i par pripadnika aboridzinske manjine raseljeni negdje u Argentini, onda je stvarno cudno man
ama pustiti treba dijete da voli, pa makar i bez kamere
jer uskoro ce se o Ljubavi pricati kao o Atlantidi.. haman
ajni nemoj tako,ja vjerujem da atlantida jos uvijek negdje postoji,pa upravo joj danas pisem pjesmu. ma pustio bi ja da on “voli” ali necu da pusti sve ostalo radi toga
Pesimisticno cu reci da je ljubav mitska rijec danas…is it?
evo nek prever odgovori
Dobra mlada vremena
Rijeke su bile bistre
more čisto
hljeb je bio dobar
godisnja doba padala kad im je doba
ratovi zaboravljeni
a ljudi su se voljeli.
jedan ozbiljan problem je sto svaka generacija smatra da od njih pocinje tok vremena….f*ck the past…i sve mudro i duhovno….eto