Vrijeme nestajanja

u mom starom gradu
neki drugi ljudi
ulice blijede
puste

djeca stare djece
treba da su tu
ali ih nema. 
odmaknuta okeanima
vozaju trotinete
nekih drugih ulica
dalekih neznanih gradova.
tamo padaju
i dižu se
i mirišu lipov cvat
po prvi put

ogledaju se u barama
kojih i nema
i mašu veselo
malenim kišobranima
vraćajući se iz škole

u njihovom smijehu, osjeti se
da ih tamo ne čekaju
majke, nene, bake
koje pletu vunene džemperčiće
kraj vatre što tiho pucketa

igle pletilje to znaju
kad staračkom drhtavom rukom
onemoćalom od čekanja
gađaju bodove
preostalih uspomena

u mom starom gradu
neki drugi ljudi
ali ljudi
ista muka
ista žalost
isti smijeh
a djece
djece nema
i nikako da dođu
i ogriju se kraj vatre
što sve tiše pucketa
čekajući beznadno na njih

12 komentara

  1. ne znam nisam odlucan na ovu tematiku…s jedne strane kontam, ljudsko drustvo je zivo tkivo podlozno promjenama i migraciji…a onda skontas seljacine (cast pravim ljudima sa sela) koji uzimaju stan po stan, ulicu po ulicu, blok po blok…i iznenada 2015. god postanes stranac u svojoj ulici i odes….i tako u krug…

  2. @downhill, ovdje je rijec o jednom drugom gradu cije mahale umiru polako jer su stari stanovnici mahom otisli. ostali su stariji i nesto malo doseljenika. avetinjski djeluju ti dijelovi grada danas u odnosu na nekad. kao da se zivot preselio negdje drugo. nigdje djece

    @ajni, stid i sram nisu neophodni za opstanak. oni su samo poslejdnja utvrda savjesti prije nego sto skroz preda oruzje

  3. ooo dabome da su neophodni, stid i sram, ukoliko zelis kvalitetne nasljednike 🙂

    ja licno bih se sasvim lahko, i bez truna osjecaja grize savjesti, odrekla, recimo besramnih nasljednika.. pa ti sad vidi

    dakle, bez stida i srama, barem u zacetku, bitka je vec izgubljena .. i bez borbe. 😀

  4. @gost – nije bitan grad, moze biti bilo koji grad u ovim nesretim prostorima…moja poenta zalazi u socioekonomske probleme 🙂 nemas posla, nemas brak, nemas djece, juris dalje jer patriotizam ne mazes na hljeb…ostaju stari jer nemaju kud, odlaze mladi jer nece da sjede pred lokalni birc cijeli zivot i srcu pivu. gradovi u kojima nema pozorista, kina, bilo kakvog dogadjaja, gradovi i mjesta koja nemaju infrastrukture su mrtvi odavno, samo sto zatvaramo ko slijepci oci…ustvari mi smo krivi, cijeli nas palanacko-lopovsko-mazohisticki sklop da srljamo u propast….izvinjavam se na dugom ripleju 🙂

  5. @downhill, samo ti replay-aj, prostora ima, a ako pomaze da se ubije makar mrvica gorcine jos bolje. htio sam da se razumijemo, jer mi je akcenat komentara nekako isao na te druge, a poenta je upravo u tome sto si napiso. zatvoreni lanac. “nema djece” je posljedica koja je indikativna za sve ostalo. tu je problem najuocljiviji, negdje na periferiji mozda malo vise nego u centru, ali generalno sve je pogodjeno. propadamo ubrzano kao drustvo. sto naslov kaze vrijeme nestajanja

  6. @gost – svi mi to znamo…samo sto potiskujemo sadasnjost, busamo se u grudi prosloscu i necemi imat buducnosti..mozda je to i dobro, narodi koji ne vode racuna o sebi su odrijedjeni na zaborav…surovo ali briga me, necu zatvarti oci na to..

Komentariši