prelistavam albume uspomena
i davno zaturene spomenare
na prašnjavim policama
sjećanja što sniva
ali ništa danas ovdje ne stoji
kradem se polako samom sebi
što dan skriva noć raskriva
magličasto jutro budi maslačke
ništa danas ovdje ne stoji
da li je
do mjeseca punašnog, slatkog
mraza bijelog što misao skiva
ili do lasta kojih još nema
radosti srca punoćom što biva
ali ništa,
baš ništa
danas ovdje ne stoji
znas kako, nije vazno ni ono sto je proslo a ni ono sto jos nije doslo 🙂
nego je vazzno sad i ovdje.. dakle, voli i voli, kao da ti je to zadnje na svijetu ..
jer samo kad i dok volis, bit ces sretan i razumjet ces sve sto postoji.
et´ 😀
dobro. najvaznije da nemam sta upamtit’ a ni presutit’ 🙂