jutros sam odlučio da volim
sve mudrosti bez imena i odgovora
sve tuđe naglo izbrisane uspomene
padobrane što se otvaraju blizu zemlje
nasmijano lice djeteta sa ulice
sonatu koju Vagner nikad nije završio
tačku Vladivostok na staroj karti
promrzlu pticu iz jedne pjesme
bocu koja se još nije vratila
sa porukom koju niko nije pročitao
čvrsto sam odlučio
pa too. insanu 😀
da ,odlucih tako 🙂
neke odluke i ne budu bas pametne 🙂
lovice, to je vjerovatno u srazmjeru sa onom nagloscu 🙁
ocekivo sam nekako nastavak onog “bijega u slobodu” i 500 i neki jubilarni post 🙂
Ma vidi ti tebe 🙂
Bijeg je cjelozivotni proces tako da će negdje da se skrase slova…