Dvije stvari ubijaju poslije
Misao i praznina
Praznina je glas srca
koje se u
jednom prasku vječnosti
sastavilo
da bi se opet rastavilo
Misao poslije je glas uma
koji nam prigovara
što jesmo
ili što nismo
kao da stvarno postoji
nešto što bi trebali
ili ne bi trebali
kao da se život može
podijeliti i ograničiti prema
našim očekivanjima
i našim potrebama
kao da postoji savršenstvo
koje je neskromna mjera
svega ostalog
Postoje dvije stvari
koje ubijaju poslije
isprazna misao
i neutješna, neutješna
ali ispunjavajuća praznina
Tek u praznini mozes dokuciti smisao srca i cuti glas koji dolazi izvan misli.
srecaa, baš tako. sviđa mi se kako si ovo opisala – glas koji dolazi izvan misli