learning to Fly

Prošli su zadnji vozovi
koji ne vode nikuda
Svijest je omotač i sebi i meni
Okamenjeni ostaci
tu pred našim nogama
a mi se smijemo i smijemo
Isto čudo nikada isponova
a mi se i dalje smijemo
Pogledaj u nebo
tamo je sve što treba
Oduvijek je tamo
Stani na liticu
kod povoljnih vjetrova
raširi ruke, otvori srce
i prije nego što poletiš
sjeti se
da si i mornar i more

4 komentara

  1. S čokoladom se uvijek mogu porediti dvije čokolade, ili tri.. :)) Brzo će trešnje cvjetat’ kaže stručnjak za jedenje istih :D. A da ne bude da se prčestila sa “komentarima” samo sam htjela zahvaliti za ovu misao jutros na koju sam totalno zaboravila i ti je iskop'o baš baš kada treba :)). I da! Krečilo se malo prije zvaničnog proljeća (ovo zbog uređivanja bloga, malo kaskam :D).
    :))

  2. 🙂 obrnutim redom, da malo se sredjivalo, modernije receno ponasalo se opsesivno-kompulsivno 🙂 za misao, bas jutros kontam gdje to svrstati i skontam da je to prije misao nego poezija, i onda vidim pojavile se ove podkategorije postova i naravno stavim to pod poeziju 🙂 a s komentarima mozes pretjerati samo ako se pojavi poruka “low disk space” . ima tresanja i tresanja, a neke nikad ne cvjetaju 🙁 cokolade su dobre sve dok nisu bijele 🙂

Komentariši