Život ide dalje
dječaci s mukom prelaze rijeku
sat određuje ponoć
ti u istrošenoj bijeloj haljini
okrećeš se na prstima
U krug
Jedan okret djevojčica si
drugi već si žena
Puštaš sve svoje ekstaze
poput neukrotivih dječijih zmajeva
Obasipaju te pogledima
pretvaraju u vječnost
valjaju u duginim bojama
Ništa od toga istinski ne pomaže
Život kao ni rijeku
ničim ne možeš zaustaviti
Neobuzdani život
ljubav zele imati samo mala djeca
dok veliki djecaci i djevojcice ljubav zapravo daju 🙂
to je poanta i smisao zivota .. sladak post , @gost
interesantna interpretacija @Ajni 🙂
Evo i ti Boga mi napisa lijepu pjesmu,a život se i dalje nastavlja,ali fazon je u tome što si ti bar nešto naslikao na tom platnu života,što si pokušao da uljepšaš svoje postojanje…jer samo tada život ima smisao,a u suprotnom je besmislen. 🙂
dabome da je inetersantna interpretacija @gost 🙂
ti si nam u svom stihu, sasvim upecatljivo prezentirao ljubav, koju osjecas i dajes, zeni koja se okrece na prstima u krug.
pa ti aj kazah, iz moje prespektive, ko to umije poklanjati.
Gencijan, lijepa poruka. mi zivotu dajemo boje 🙂
Ajni, dapace. a volim ja i zivot i rijeku i muziku koja svira dok se ona okrece i sunceve zrake koje se nejednako reflektuju na bijeloj haljini i plisane medvjedice na stolu pokraj…