Vjerujem da nam se svima dogodilo bar jedno propušteno i u pravom trenutku neizgovoreno "žao mi je". Njegovo izgovaranje možda ne bi do kraja popravilo prethodno pričinjenu štetu ali bi sigurno učinilo da njene ukupne posljedice budu što manje. Ovom prilikom upućujem jedno veliko zajedničko ŽAO MI JE za sve takve propuštene "žao mi je".
Misao dana
…kvragu! Piši pjesme o nebeskim tijelima. Ovo je tužno.
ma zalutalo je spontano. i stvarno sam osjetio to “zao mi je” ni prema kome odredjenom, “zao mi je” koje nije usmjereno na to da prebaci sebi krivicu. dvaput. jednom zbog neizgovorenog, drugi put zbog podsjetnika na to. to “zao mi je” jednostavno govori da zivot ide dalje, da grijesimo i da cemo grijesiti, ali da svjesnost toga daje svemu neku drugu, upotpunjeniju notu, izvlaci nesto iz toga. a ko moze garantovati da tako iskren osjecaj ne moze premostiti barijere prostora i vremena i nekako se probiti i do tih “drugih” i olaksati im postojanje.
i zamisli sat poslije objavljivanja ovog vec sam bio u situaciji da “preskocim” opet sa teskim posljedicama. i onda sam se sjetio napisanog i nekako se sve smirilo
hej, imaju svabe jednu dobru izreku… u slobodnom prevodu: pashe kao saka na oko 🙂
eh tako ovo pashe na tvoj post:
” Svaki vjernik ima proslost, svaki gresnik ima buducnost. ”
dakle, ako zelis buduscnost, onda grijesi 😛 ;D
nego, djes vise zaglavio ?
uf na tankom sam ledu, ispade da podrzavam greske. a u stvari smatram ih samo sastavnim dijelom zivota i ne opravdavam ih unaprijed, samo unazad 🙂