RASKRŠĆA,
Potraga za smislom,
neprilagođenim mislima kočničar vremena brani,
da obasipaju nježna praskozorja,
da umilatim pogledima iza zavjesa miluju bronzano nebo
da dozivaju zauvijek sletjele galebove
da pozivaju već spremljene kočije za put,…
za put u novo; nepoznato i izgubljeno vrijeme.
Gost341
Onomatopeja usamljenih pasa lutalica
dok kakafonija smislova prelazi svoje posljednje utočište
Želiš li uopšte da se sjećaš
da u mračnom kutku sobe tražiš izgubljeno vrijeme
Koliko je ostalo
koliko još moraš dati
Istina ili privid
zatočenog djeteta
Naposljetku
smiješ li se
uzimajući pilule za put
za put u novo, nepoznato i već izgubljeno vrijeme.
gost227
Ovo je odlično. Vidin vrime te fascinira, često se prožima kroz tvoje postove. 🙂
Fantazija.
prvi dio je pisao prijatelj davno nekad, a onda sam skoro naskrabo nesto i skonto da se to prirodno nadovezuje na njegovo. odnos vremena i svijesti me , bas kao sto kazes, fascinira. i u fizici su povezani ali za mene to nije zagonetka uma, prije zagonetka duha. nekog to asocira na prolaznost, kojoj po automatizmu daje neki negativan predznak. mene prolaznost odusevljava, ona sve boji nekim jos zivopisnijim bojama. volim posmatrati pauze u toj prolaznosti, momenat kad jedno postaje drugo, ne gore i starije kako smo cesto uvjetovani da mislimo, vec punije i zrelije, cak i kad ne izgleda na prvu tako. ako bi morao i imao mogucnost da samo jedno licno saznanje nekom podijelim podijelio bi bas to, na stotine razlicitih nacina da dopre do stotine razlicitih ljudi. nije to ono uobicajeno uzivaj u zivotu jer sve brzo prolazi kako nam to cesto ponavljaju direktno ili manje direktno, jer to opet gleda na prolaznost kao na nesto lose, a ovo nije lose, ukljucuje uzivanje, pa i ono u prolaznosti i ne mogu ga trenutno ni pretvoriti u neku podesnu, jednostavnu parolu.
e kad ste se skupili vas dvojica, uzecu sebi za pravo da vas malo zajednicki iskritikujem 🙂 ni meni se to ne radi, i meni je neprijatno, ali eto moram 🙂 vi ste mi, ne nada, jer to je jos jedna rijec koja nas baca iz sadasnjosti i koja rijetko doceka svoje ispunjenje, nego svjetlo ovog bloggera. mogu povuci neku zajednicku liniju izmedju vas i dozvoliti sebi malo generalizacije i reci da ste obojica vrlo intelektualni, ali i emotivni, sto je rijetko danas naci i kod zena, a o muskarcima da ne pricam. emotivnost je jos uvijek tabu kod muskaraca. s druge strane opet otvoreni ste a imate svoj stav, dovoljno fleksibilan da nije zadrt. ovo se narocito odrazava na komentarima gdje konstruktivno podizete nivo rasprava. komentari su elemenat bloggera koji je cesto zanemaren. pa evo ja upravo pisem post u komentarima. ne forsirajte pisanje, pisite i sranja koja vam trenutno nadodju, nije vazno. bitno je da ste tu. nek vas ne doticu emotivno misljenja drugih o vama, vi znate sta ste i sta mozete. cak i ako se vama samim cini da imate odredjene komplekse, vjerujte mi, nemate. problem je u svijetu, ne u vama. svijet ima pogresne kriterije
ma znam da sve to i sami znate, ali reko da vas samo podsjetim, nekad je to potrebno 🙂
ja jako volim fotografiju.
ova mi je lijepa zbog kontrasta i mirnoce u njoj.
a stihovi, pa prvi mi nekako kao zenski a drugi kao muski .. 🙂
ih ne znam koga sad ti ovdje oblati, mene, koji ocito jos nisam dovoljno upoznao svoju zensku stranu, ili prijatelja koji to, po tebi, jest 🙂
haha, ma jook oblatiti 🙂
pa to je potaman, svejedno ko je pisao, jer insan je dvoje. .. u jednom insanu je i musko i zensko, samo u razlicitim procentima, tako da je to sasvom uredu i treba pustiti vremenu da pokaze koga i cega je vise 🙂
mene jesi malo uvrijedila 🙂 njega, vjerujem, nisi. dovoljno zna ko je i sta je da bi tudje impresije uticale na to
Mogu ti reci da si me bas oraspolozio ovim komentarom, i stvarno jesi u pravu da je jedna bitna dimenzija bloggera upravo to komentarisanje i konstruktivna rasprava. A kritiku, pa kritiku ne treba samo prihvatiti, vec i utjeloviti. Cekamo nepocesljanog :))
sto sam te uvrijedila ? zelis reci da u tebi samo i jedino musko egzistira ? 😀
naravno da ne. bas zato 🙂