Jusa IV dio

Kad bi se posmatrač iz udaljenog svemira, sa čulima sličnim našim i sa mogućnošću ubrzanog praćenja pojava kao u ubrzanoj animaciji,  približavao bijeloj zvijezdi srednje veličine, prosječne temperature i sjaja, jedna od stvari koju bi primjetio bila bi neobična, plinovita planeta kako se čudno, „naglavačke“ kao da pravi salta,  i relativno brzo vrti oko svoje ose u pravcu okomitom na pravac rotacije oko zvijezde.  Posmatraču bi izgledalo kao da se planeta buntovno otima od stiska zvijezde koja pokušava da je privuče mimo njene volje. Posmatrao bi jedno vrijeme „vječni sukob dvije volje“, jedne centralne i vladajuće i druge periferne i iz sjene koja se odupire ovoj prvoj,  i produžio dalje prema zvijezdi naišavši na malu plavu planetu koja posjeduje atmosferu i povoljne uslove za organski život.  Kad bi putnik slučajno usmjerio svoje precizne akustične detektore, podešene na frekvencijski opseg od 80 Hz do 1 KHz mjereći „ljudskim“ vremenom, na tačnu određenu tačku na planeti, tačku koja trenutno nije okrenuta prema zvijezdi, detektovao bi sljedeće:

-Uf, koliko je to sati ?

-3:33, uvijek se budim tačno u to vrijeme, a eto izgleda da si i ti počela

-Sanjala sam čudan san.

-Znam vikala si u snu da si zaboravila nekom vratiti neku knjigu

-Nisam valjda. Šta se može sanjati. Prvo nijedan od likova nisam bila ja. Ili jesam ali kao da sam muškarac, ali i nisam razumiješ, kao da samo posmatram priču vlastitog sna ?

-Kako da ne razumijem, konačno je isplivala tvoja podsvjesna želja da budeš muškarac u muškom svijetu. Sigurno misliš da bi bila bolji muškarac nego ja. Da, a za posmatranje priče vlastitog sna. No comment. Dovela si bespomoćnost na sasvim novi nivo.

-Ne zezaj. Razumljivo da se osjećam nemoćno. Sva ta priča oko njegove škole. Nekako mi je premal za to. Presitan za onu veliku torbu, a nije još ni emotivno zreo. Hajde i neke druge elemente iz sna mogu povezati sa nekim događajima koji su se skoro događali.  Dokumentarac o disku iz Festosa sa nedešifrovanim slikovnim pismom , a po svemu sudeći potekao od prastarog kulta obožavanja majke Boginje, slikovite knjige Tonija Buzana kojeg nikad nisam čitala, ali sam ih viđala kod uličnih prodavača kad idem na posao, odgledani film prije godinu dvije … sve se to nekako posloži, sredi i čudnim radom sna uobliči u neku svoju priču. Ali ima tu nevjerovatnih elemenata koji izlaze iz domena Frojdovog nesvjesnog. Morali bi ovdje i Junga i njegovo kolektivno nesvjesno uključiti.

-Ma pusti i Frojda i Junga zajedno sa Adlerom. Frojd banalizuje, Jung mistifikuje. Zašto nam uopšte treba neko ime, neki autoritet da nam kaže nešto. Ne vjerujemo sebi, čak ni kad se o nama lično radi. Ili autoritetom pravdamo vlastitu lijenost da sami dođemo do odgovora, vlastitu nesigurnost da stvar uzmemo u svoje ruke i vlastiti nedostatak snage da sami donesemo odluke i stanemo iza njih . Svaki je čovjek priča za sebe.

-Ne možeš zamisliti kako su realistični izgledali detalji sna, pa kao da sam bila u glavi tog lika i čitala mu misli doslovno sve zajedno sa osjećajem sebstva, ali interesantno je da se ne mogu nikako sjetiti imena onog drugog iz sna, a zvuči mi tako poznato

-Nego zaboravio sam ti reći, zvali su me iz predškolskog. Pokušavali su da dobiju tebe, nisu mogli i onda su nazvali mene.

-Šta su htjeli ?

-Žale se na njega. Ne sluša ih, neće da radi što i svi ostali rade. Nije im jasno jer sva druga djeca to rade. Pitao sam ih koliko ta druga djeca imaju godina ? Odgovorili su pet kao i on. Odgovorio sam da je meni više nejasno kako ostali to rade nego što on neće. Zar je prirodno očekivati od petogodišnjaka da budu poslušni ako već ne živimo u Japanu i to nije ušlo u kolektivni genski bazen.

-Ih znala sam da će s njim biti problem

-Onda su rekli da ima problema i sa uspostavljanjem konekcije sa vršnjacima, da bi ipak ublažili kazavši da njie agresivan i nemiran, samo ne voli biti u centru pažnje, u masi, tamo gdje ima previše druge djece. Već sam počeo razmišljati šta hoće uopšte od mene i da su to sve mogli reći i kad dođemo po njega, kad su konačno došli i do glavnog razloga što su zvali. Krenuli su u posjetu vatrogascima i sad napolju čekaju 20 minuta jer samo on neće da ide, pa ako bi ja mogao da porazgovaram s njim. Nisam stigao ni reći ostavite ga ako možete, ne vrijedi, jer sam već čuo njegovo otežano nazalno disanje na telefonu. Sine vatrogasci bla bla, kacige bla, bla , šmrkovi, bla, bla, interesantno bla bla. Znao sam da zna kad ga farbam i da je sve to uzaludno. Samo sam čuo sa druge strane – ali ja ne želim, ćao i klap.-  

-Blago nama, imamo petogodišnjeg buntovnika bez razloga, sa introvertno-ekstrovertnim disbalansom. Školski sistem će ga obožavati.

-Ovaj je sav moj, zato ćeš ti draga moja znati najbolje kako s njim

– Haha, znaću najbolje sa starijim koji liči na mene i sad i s njim koji liči na tebe !?

– Ti znaš bolje sa mnom nego ja sam sa sobom. Nego pusti to, šta misliš kakvo bi bilo treće, da provjerimo ?

-Samo ako ćeš ti ovaj put rađati.-

-Draga

-Dragi, kako sad uopšte možeš misliti i na to?

-Primitivni muški mozak draga, ženski još nije toliko devoluirao. S tim da većina žena danas, naročito onih uspješnih, teži da budu kao muškarci, umjesto da svi težimo da budemo više kao žene.

-Rekao si devoluirao, koja koincidencija, u snu

-Vidi njega, pa što si ti ustao u ovo doba

-I još gledaj šta nosi

-Pa taj je šah veći od tebe Jusa

 

Kraj

 

(odvojio sam dijelove priče o Jusi od onog početnog dijela priručnika o čudaku koji je bio više opšti, kako je to u komentarima odlično primijećeno. Jusa je više kao dodatak na temu čudaka a ne dio samog priručnika.)