Priručnik za upoznavanje čudaka II dio

Ako mislite da ste poslije prvog susreta čudaka bar donekle upoznali, dovoljno da znate predvidjeti neku njegovu iduću reakciju na tačno određeno, isto pitanje, ponovljeno sa određenim vremenskim odmakom, prevarili ste se opet. Igra predviđanja nečijih stanja i reakcija koju ste tako dobro igrali s drugim ovdje  je unaprijed osuđena na propast.  Za utjehu, vjerovatno ćete  uspjeti pogoditi koju košulju u nizu istih nosi, ili dužinu kose sa maksimalnim statističkim odstupanjem od plus minus pola centimetra.

Sjedite tako sa čudakom na nekom, za tu priliku,  posebno kreiranom mjestu, u dubini šume, na vrhu planine, ili u tami sjenovite verande pokraj starog oraha i pokušavate da nastavite razgovor od juče,  da bi vašem postojanju dali bar neki kontinuitet, izvjesnost, ali gle čuda čudak sad govori na potpuno drugačiji način o svemu. Niste do kraja svarili ni prethodne koncepte a on već na svjetlost dana gura nove, u kolosalnom plesu pojmova i ideja koje, kao kakav nehajni virtouz, odnekud izvlači i slavi.

Mali savjet: nikad ne prekidajte taj zanos. iz njega može izaći neispričana priča o svemiru,  ljudima, mašinama, herojima nauke i riječi, umjetnosti, virtualnim stvarnostima i to  sve sa detaljima jučerašnjeg doručka. Tu vezu izmedju praska i doručka vidi samo čudak. Vama ostaje zadovoljstvo da slušate i da  pokušate da, bar na trenutak, vidite i vi. Ako ništa njegovim očima.

Ako ste slučajno zapeli u saobraćaju sa čudakom nadajte se da će zastoj biti što duži. Takve neočekivane situacije osobito pogoduju čudaku da iz njih izvuče djeliće svog nikad dostignutog maksimuma.  Može se desiti da baš u takvom jednom  trenutku spoji kosmologiju Indijskih bogova sa npr Quetzalcoatl tradicijom naroda Centralne i Južne Amerike, ne zaboravljajući pri tome ni Egipat ni Sumer ni stare mitove o zmajevima.

Čudak je rijetko samo intelektualni čudak,  ograničen poplavom iskazanih ideja.  Čudak je čudak i u svom odnosu prema svijetu, svakodnevnom, načinu na koji pristupa ljudima, potojanju, duhovnim pitanjima, svrhi.

Čudak je po definiciji buntovni, nesmireni individualista, sa istorijskom zadaćom da prezire sve kolektivne opšte naputke za život, pri tome neumorno tražeći one svoje.

Otkako su se pojavile trafike ima neka tajna veza između čudaka i njih. Da li upražnjavaju višesatno samotno stajanje u njihovoj blizini kao  poseban,  neshvatljiv vid društvene zabave čudaka, ekstaze koja prevazilazi sve ostale, poznate, normalne i već isprobane ekstaze , da li prelistavaju i ubrzano upijaju sadržaje svih mogućih novina i magazina koje mogu dosegnuti pogledom, ili ih možda neodoljivo privlači količina svježih informacija koje se tu nakupljaju svakodnevno. Nebitno. Možda im se opet samo sviđa neka klupa u blizini. U svakom slučaju postoji ono nešto između čudaka i trafika i dovoljno je puta viđeno da to više i nije toliko tajna, osim po svojim motivima.

Šta su čudaci radili prije trafika i kako su provodili vrijeme ostaje nepoznanica.

Društveni život čudaka može varirati u svim nijansama granica između veće i manje usamljenosti. Pri tome je interesantno da čudak rijetko nalijeće na drugog čudaka. Biće da su izrazito teritorijalna bića i da svako lovi na svom dijelu poštujući religiozno prostor onog drugog. Naći dva čudaka na isti način čudna teže je nego spojiti normalca i čudaka.

Ipak čudak nalazi nepojmljivu utjehu u postojanju drugog čudaka.  Utjehu, toliko duboku, da na momente poprima obrise ljubavi  i utjehu koja nije ni nalik onoj kad normalan čovjek nađe istomišljenika i u njemu pronađe vlastiti trenutni odraz ili češće, vlastitu prazninu. 

Ako ste pak imali, tu  rijetku sreću, da zaglavite sa čudakom u porodici, ne bojte se, nije nasljedno i nije prelazno. Uglavnom. Biće i neponovljivih, nezaboravnih trenutaka kad dvostrukim pa i trostrukim dugama zajedno bojite nebo, ali većinom, to je iscrpljujuća i teška borba. Moraćete negdje na uočljivom, vidnom mjestu postaviti natpis " To svi ostali normalni ljudi u uobičajenim, normalnim okolnostima rade. Eto zato !!!". 

Emotivna raspoloženja čudaka variraju u oscilacijama od potpune isključenosti i izdvojenosti od svega što se oko njih dešava do neviđenih dramaturških obrta i pridavanja pažnje svakoj, najmanjoj sitnici. Često i u istoj osobi. Sreća vam s tim.

Kad je riječ o čudacima, teško je do kraja, u bilo kojem smislu, koristiti riječ granica.  Granice su samo oklopi nas ostalih koje smo ponegdje proizvoljno stavili da tako označimo prostor gdje se osjećamo sigurnim i svojim. Priroda svakog pravog čudaka je takva da stalno, neumorno pronalazi, pomjera i   ruši sve moguće granice. Ovo je ujedno i pouzdan, nepromašiv način da pronađete i prepoznate čudaka. Posmatrajte granice uobičajenih ljudskih aktivnosti. S druge strane tih granica pronalazite čudaka.

Čudak je čudak i po tome sto nikad ne gubi razum. Inače bi bio samo obični ludak, onakav, kakve danas često srećemo.

Nekad vam može djelovati kao da je čudak dijete razuma, njegov najveći i najbolji zagovornik, ali on ga u stvari samo vješto koristi za neke svoje, ostalim nedokučive, agende.  U određenom trenutku će ga odbaciti i vi ćete na momenat, u bljesku, ugledati njegovu pravu, istinsku, nepojmljivu prirodu.  Ipak taj trenutak neće potrajati i vrlo brzo ćete opet ugledati uobičajeno nepoznatog čudaka. Onog sa razumom.

Čudaka nećete uvijek pronaći i prepoznati lako. Dio ovih bića, poučen kolektivnim istorijskim iskustvima, naučio je danas tako poželjnu i traženu vještinu kamuflaže. Oni djeluju i ponašaju se u potpunosti poput svih ostalih, „normalnih“ ljudi.

Za prepoznavanje takvih čudaka trebaće vam malo više vještine od one sa posmatranjem granica. Ovdje ćete morati pratiti odsutne i izgubljene poglede na kakvim prigodnom društvenim događanjima,ili  osluškivati nezainteresovanost za svakodnevne, uobičajene teme, pa i odsustvo entuzijazma kad svi ostali skaču na noge  u nekom opštem, kolektivnom zanosu. U takvim situacijama čudaci se prepoznaju  po toj milisekundi kašnjenja,  milimetru, za njih toliko nekarakterističnog, zaostajanja za drugim.

Čudak nije tužan ili depresivan kako nam to ponekad  može izgledati. To je samo maska koju mu mi drugi stavljamo pravdajući vlastito nerazumijevanje.

Čudak u svojoj osnovi slavi život i slavi mogućnosti daleko više nego mi ostali. Samo to radi na jedan drugačiji. nama stran i  neprepoznatljiv način.

Čudak živi u nepoznatom, neprijateljskom svijetu koji nema razumijevanje za njegovo postojanje. On je u tom svijetu manjina i mnogi ga u njemu  smatraju greškom prirode ili neodgovarajućom mutacijom koja čovječanstvo vodi u sasvim pogrešnom smjeru.

istina je upravo suprotna. Čudak evolucijski ukazuje na nove mogućnosti tamo gdje su stare pri kraju ili već odavno iscrpljene. On pokazuje nove puteve, .osvjetljava nove horizonte kad tama prekrije i izbriše stare. On zna svoju, i bez nas, tešku ulogu zato, ako ga već ne možete podržati, barem ga pustite i upamtite:  Da nije bilo čudaka u prošlosti čovječanstvo ne bi nikad upoznalo novo i stoga bi se udavilo u vlastitoj baruštini iživljenih i  prevaziđenih dometa.

 

Tamo u daljini ugledali su i povikali more, more. Samo on nije ništa rekao.  Prišao je bliže, nageo se sa litice, poravnao svoje plavetnilo sa onim neizmjernim vani i znao da je pronašao i utjehu i svrhu. Slijediće vjetrove i ploviće. Ići će tamo gdje niko nikada nije bio.

 

Nadam se da će vam ovaj kratki vodič za upoznavanja i sretanje čudaka pomoći da vaše iskustvo sa vašim osobnim primjerkom čudaka bude što bolje.

 Nikada se ne završava. Ali je gotovo za sad.