Našao sam ih
svih pet
u magli
na putu
u ekstazi vjetrova
Kako koju
U drevnom indijanskom plesu
prizivao sam oblake
samo za njih
Suza nisam imao dovoljno
a mokasine su bile preuske
Nosile su mirise
rascvalih livada
pomiješane sa
otvrdlim uzdasima
panteona bogova
i odebljalom samoćom
ostavljenih podvožnjaka
I još koješta
Njegovao sam ih
divlje i strasne i britke
i sad čekam
koja će prva da nikne
ma ti meni nesta plaho i cesto oko vode.
cuvaj se, voda je afrodizijakum .. a uz to jos i kojekakve sjemenke, hmm :))
ove su posebne sjemenke volim ove mirne vodene povrsine koje iznenada uzburka kakav nestasan vjetar da bi se brzo opet vratile u svoj prvotni mir 🙂
Ti i tvoje kapi vremena…
probudiš sjetu i još koješta
u dušama sanjara koji skrivaju
svoje sjemenke
pronađene, a
neproklijale…
sad je i u mene optimizram i radost pred klijanje zamijenila sjeta. zaista sam vjerovao da sve te sjemenke barem nekad proklijaju, makar u dusama sanjara