Ona treba
nekog da na počinak ugasi svijeće,
kad kalendar kaže donese cvijeće,
kad bude potrebno nabavi leće,
jutrom ranim odnese smeće,
kad dođe s posla da sluša novine,
s društvom da slavi nove godine,
cijeni zalaganje njene rodbine,
kad joj je dosadno da igra domine,
datuma važnih da se sjeti,
da je na more vodi ljeti,
drži za ruku kad bolest prijeti,
ubije kukca na nju kad sleti,
dijeli sa njom postelju meku,
vodi je mjesečno u izlet na rijeku,
kad joj smeta utiša dreku,
kad ona ne može otvori paštetu,
da je ona centar njegovog svemira,
da je liši vječnih nemira,
kad dođu gosti ručak da servira,
s njom zajedno da se iznervira,
da zalijepi ko’ u komšinice tapete,
s njom na pregled odvede dijete,
uredno složi svoje žilete,
da je tješi dok godine lete.
On treba
nekog da mu ručak sprema,
da ga tetoši dok on drijema,
u sitne sate da ga grije,
kad se on našali da se smije,
s posla kad dođe da ga dočeka,
odijelo svečarsko da mu očetka,
cipele kremom da namaže,
za goste njegove da se zalaže,
u posjet rodbini da ga prati,
da mu oprosti u kafanu kad svrati,
košulju bijelu da mu ispegla,
zimnice da spremi pet šest tegla,
o djeci njegovoj da se brine,
da održava u kući plam,
u smiraj života da nije sam.
Izvinite oboje,
nije to ljubav,
već prije
bijeg od dosade,
strah od samoće,
kompromis sa životom.
(jedna stara iz jedne vesele faze )
Hahah, dobra rima. Ja jedino tu primijetim da je muska lista kraca:d
e odlicno si nas banalizirao, i muske i zenske.
ali to pokazuje da imas ispravnu nit vodilju do Prave ljubavi.. sve u tekstu navedeno je samo jedan mali fragment u zivotu Prave Ljubavi 🙂
Oboje te gledaju sa smješkom:
Kaži nam ljubav šta je
pjesniče sa greškom!
Je li to očiju tvojih plam
zbog kojeg si do sad ostao sam?!
🙂
Jok pisati u veselim fazama 🙂
Nila 🙂 vjeruj da je i meni taj nesrazmjer zaparao oci kad sam pjesmu izvadio iz naftalina. vjerovatno sam tad ipak bio malo vise opterecen time sta “one” ocekuju nego “oni” . spisak sa njegove strane bi danas bio dosta duzi 🙂
Ajni 🙂 jednom sam iza ponoci
na obalama triju mora
sreo zlatnog mudraca
nisam vise siguran
dugo je govorio dok
nisam naucio da cujem
kazivao mi je da
na jednom dubljem nivou
raste svijest o medjusobnoj povezanosti . tu ponekad zalutaju pjesnici, sveci i mistici.
i kao sto mrak postoji samo u odsustvu svjetlosti tako i mrznja i neznanje postoje samo u odsustvu te svijesti. poslije sam shvatio da me je mudrac prevario i da sam svo vrijeme u stvari slusao samo svoj, neobojen glas
Lovice 🙂
ljubav
kad pomislim
najprije to je ptica
svezan joj je kljun i
skresana krila
a ona sanja o letu
i sanja o pjevu
suzen joj je vidik
ali vidi nebo
jasnije od svih
ljubav, to je zatim
jedna zalutala kap na prozoru
i jedan nasmijani oblak
koji i kad prodje ne prolazi
koji i kad kisu i oluju nosi
cisti zrak, radja maslacke i zaziva sunce
NOISe 🙂
odrekao bi je se, kao i samog sebe , sasvim glatko, da nije govorila o meni sasvim jasno. da da nije u sebi nosila moje pocetke i moje krajeve, klicu onog sto cu biti i sjecanje na ono sto sam bio, jer ona je ja i nimalo ja, i ona je moja i nimalo moja
bas fin odgovor. zamislih se bas. 🙂
znas, postoje odredjene tacke, na kojima obican covjek, mistik, svetac, pjesnik, moze da bude bozanski nadahnut, sasvim spontano, a da ne bude toga ni svjestan u prvi mah.
i sad usporedi takvo stanje sa melekutskim stanjem. Meleleki nisu nista znali, dok ih Gospodar nije poducio, onome sto ej htio da oni znaju. 🙂
hvala ti.. sve sam razumjela 🙂
odlicna nadgradnja, zamisli samo stanje svijesti meleka i ljubav koju oni imaju prema svemu. razumijemo se mi ponekad vrlo dobro 🙂 hvala tebi
Joj ovo je meni baš super, volim ovakve 🙂
Pošteno i ponosno.
Pokazuješ se kao u izlogu, znaš. Ne sa pjesmom, nego sa ovim komentarom. Nekako se baš šepuriš. Sviđa mi se to, cool je 🙂
zena_vojnik, drago mi je da ti se svidja 🙂
noise, da ponekad volim sebe na zdrav nacin 🙂 ono iz mracne faze cu ipak cini mi se sacuvati za sebe