Kratak scenario dugog kotrljajućeg pada

5 komentara

1. Rekla sam da za tebe nije pisanje u sretnim fazama (dopuniću – u bezbrižnijim momentima, mnogo je preciznije). Ovi stihovi govore zašto.
   Ti mizantropični momenti pojačavaju sirovost i direktnost tvoje riječi, a bruse inteligenciju i nit. Vrlo zanimljiv spoj. Inače, radi pristojnosti ili blaže naravi ili truda da istu izbrusiš u blagu, izbjegneš stvari “sirovo” nazvati pravim imenom. Ovi stihovi imaju tu silu.

   Poenta sa izmišljanjem “drugih”.. Odlična je, doticali smo se toga tu i tamo.

   Prijavite se da biste komentarisali

2. najbolje se braniti sutnjom ali 🙂
   izvrsno, proziran sam. dopunicu malo. ne radi se o vanjskim raspolozenjima, radi se o unutrasnjim koja se poput plimnih valova uzdizu tokom pisanja. misao uvijek ne prati emocija i onda je to samo misao. sama, plasticna , izolovana. nekad prezvakava nesto staro. nekad nastoji da uhvati novo, ali se odvojila od onog sto hvata. emocija tezi apsolutizmu, misao relativizira. kao ljut roditelj koji se sprema da sruci srdzbu na dijete, pa sekundu prije toga ipak shvati da ga voli, pa onda pocne razmisljati o djecijim motivima, uzrocima “greske” pa pocne razmisljati da li postoji primjereniji nacin da postigne nesto, kako ce to sve dugorocno uticati na dijete i tu onda izgubi onu pocetnu silovitost. ublazi.
   ublazi ne zbog nesigurnosti nego zbog nedostatka sigurnosti.

   mada nam se vidjenja uglavnom poklapaju, pitanje je i da li uvijek mora biti jako, da li moze biti i njezno, ovlas, poput povjetarca, pa cak i povrsno, kao ljetni dan, sa nedorecenom poentom. to onda vec postaje stvar ukusa a ne stvarnih kriterija. ali da, i tako treba misao pratiti emociju.
   unutrasnja emocija opet, nije rijetkost, zna biti dijametralno suprotna karakteru. to moze biti problem ali i prednost. npt Friedrich Wilhelm Nietzsche je ,za njegove citaoce i postovaoce nepojmljivo, bio izuzetno blag i miran covjek.

   Prijavite se da biste komentarisali

3. i da, hvala ti naravno, sto pomazes da se razotkrivam sam sebi

   veliki pozdrav

   Prijavite se da biste komentarisali

4. Navodeci cin izbjegavanja imenovanja stvari pravim imenom, razumije se, bio je kompliment, a odnosio se na komunikaciju s prefiksom “inace”. Oboje znamo koliko u razvoj te vrline treba uloziti i to je, prosto, divno.

   Tacno, pitanje je ukusa taj zacin “vise ili manje sile” medj slovima. Volim je medj tvojim slovima i zbog gornje vrline i zbog potpune sigurnosti da nece biti hinjena, jer je to nesto sto bi rijetko sebi dopustio cisto radi objesti. Prosto, ti pises odgovorno, a ta se eticnost jako dobro vidi, znaj to. Hocu reci da je to, onda, razoblicavajuca sila, ne sila za umatanje nutrine. A, to umatanje u hinjenu silu i surovost tako je cesto primjenjivao Bukovski, zato to i ne citam, a volim silu medju redovima.

   I naravno, dovede te niz do Nicea, odlicna komparativna prednost diskusiji, ali i diskursu. Mir i stalozenost bila je odlika Niceove oholosti, zar se implicirano nadcovjecstvo smije zariti u zustrosti gubljenja kontrole. Nije bilo momenta gdje to kod Nicea nisam osjetila, a vjesto je kamuflirao, nije da nije.

   Hese je ustolicio nadcovjeka, ne Nice. Al’ hajd ti to objasni:-) vaskolikom citalackom svijetu.

   Prijavite se da biste komentarisali

5. odlicno sustinsko kompariranje na relaciji razoblicavanje-vjestacko uoblicavanje. nasla si bit cijele price.
   bukovski, nisam citao. ali dovoljno je reci da Dostojevski da je pisao u Americi vjerovatno ne bi dogurao ni do lokalnih novina, da sve bude jasno.
   danas je u trendu kvazi, lutajuca, povrsna intelektualnost bez pravca, kormila i cilja ali sa odlicnom zabavom na brodu. oda nihilizmu i materijalizmu.

   kad neko tako odgovoran prema svakoj svojoj rijeci primjeti to isto kod drugog, jos ako to dolazi u vremenima kad to nije na cijeni, nema veceg od toga.

   nisam siguran za Nicea, da je uspio toliko nametnuti sam sebi svoj knjizevno-filozofski model da mu oblikuje stvarni zivot. cak i ako je uspio ako nista dosljedan je, u svakom slucaju zanimljiv pogled. ni njega nisam citao 🙂

   drago mi je da si zavrsila sa Hesseom, jer sam njega itekako citao 🙂 napose sljedbenici gore pobrojanih ce ga proglasiti mladalackom literaturom, koju prerastes, ako si nezreliji, sa 18. cak mislim da sam negdje i zvanicno vidio neka njegova djela pod tom oznakom “Literatura za mlade”. mozda zato sto je hese svoje duboke poruke govorio jednostavnim, a opet cesto pogresno shvacenim jezikom, a mozda opet zato sto Hese po gore pomenutim kriterijumima nije bio moderan pisac, ni tematikom, ni nacinom pisanja. nije se molio laskavoj boginji tastine i oholosti. ali na neki nacin kako covjek sazrijeva, ako to tako mozemo nazvati, vise se vraca tim starim univerzalnim vrijednostima i onda ponovo gleda na neke stare stvari u sasvim novom ruhu, a Hese podjednako sjaji u svakom

   Prijavite se da biste komentarisali