noćas sam lud
plamtećih očiju
i pogleda divlje zvijeri
lutam gradom
ako me sretnete
preporučavam oprez
nisam gladan
ne tražim plijen
ali ko zna
u praiskonskoj igri
predatora i plijena
nema izvjesnosti
nemam obzire
nemam strahove
ne marim.
ni za sebe
ni za druge
iako
na vrhu lanca ishrane
krijem se
ne govori li to dovoljno
noćas sam lovac
šunjam se
i prikradam
i lovim tiho
neulovljene uzdahe
i napuštene snove
bome ja necu u tvoj dio grada zalazit 😀
sto je sigurno, sigurno je ..
:)) Ovo mi se svidjelo, a poezija i ja nikada nismo bile u dobrim odnosima :)).
siguran plijen
Ajni, znaci imas napustenih snova 🙂
littlefoot, ma ni ona i ja nismo bas u nekim odnosima 🙂
drug, bar tu nema promasaja 🙂
🙂
htio si reci: snova o napustenim predgradjima, ili ? 😀
Svratih samo nakratko…obicno zazirem od lovaca:)
ali ovo je tako snazno, lijepo, divlje i istovremeno isprepleteno ceznjom, onom praiskonskom…Unio si duh u ovo:)
Zavidim tvojoj inspiraciji:)
Ajni ili ili 🙂
Nila, hvala, nisu ni meni lovci bas bliski, ali eto ovaj je napravio iznimku 🙂
I ja volim tvoje stihove, jako su inspirativni i originalni 🙂
zena_vojnik hvala, lijepo je cuti, posebno to inspirativni 🙂