Nekad stvari dođu tiho
umotane u zlatno-žutu vrpcu od celofana.
Takve stvari najdublji trag ostave.
Nekad se pjesma rađa teško,
baš kao ova u Bartolomejskoj noći što traje.
Takva pjesma ne daje nade.
Nekad život prođe brzo
i živi se bespoštedno sve do kraja.
Takav život ima snage.
sta ? maraton od zivota ? 🙂
pa dobrodosao kuci, na blog, goste.
neki trce maraton, neki triatlon, a vecina ipak sjedi u gledalistu 🙂
hvala 🙂
Šta je rekla sljedeća noć o pomračenoj noći?
🙂 naredna noc je, ne vidjevsi mjesec, upalila svijecu i nasmijala se, sa onim starackim razumijevanjem prethodnoj 🙂