Hronologija jedne potrage

da bi našao sebe
došao sam u mjesto
u kome nisam poznavao nikog
prirodno je

i tražio sam se
u nepoznatim licima
i jos nepoznatijim parkovima
po kojim ovo pišem
i po kojima su se igrala
neka djeca i starci

da bi našao sebe
morao sam se najprije
izgubiti
logično je

tražiti sebe izvan sebe
ludo je
ali tako
gubeći sebe
nalazio sam druge

što sam ih više nalazio
više sam u njima prepoznavao sebe
nemoguće je
na kraju
više nisam bio siguran
da li su oni postali ja
ili sam ja postao oni
ili smo oduvijek
vječno neprepoznato isto

ps
pokušavao sam da pronađem simbol koji bi odgovarao poruci pjesme, bilo je jasno tačka koja se širi na sve strane, od ja do drugih i onda sve povezuje
. Sjetio sam se da sam to već viđao negdje

8 komentara

  1. Rozeta, perpetuum mobile tok. Poput kruga, s tim, s tim važnim TIM, što u njoj možeš sačekati u samom srcu (kod kompleksnijih struktura i na račvanjima). Svuda je, od indo kultura, preko Kelta, do stećaka.

    Nekako pišemo o istim stvarima (detalji su smetanja). Skupna tačka i polja. Jednom sam započela raspravu (koja se “pretvorila” u ne sasvim lijepu), zapravo usprotivila sam se konvencionalnoj tvrdnji od čega se sastoji materija. Tvrdila sam da su to polja. U svakom slučaju preporučujem: http://www.kockicica.org/blog/skupna-tacka-na-novom-mestu-primeri-i-dileme

  2. hvala na linku. interesantno povezano, ovo sa hidrocefalusom uopste nisam znao. shokantno otkrice da je mozak samo interfejs prirodno mi se nametnulo nakon astralnih iskustava. nista se bitno nije promijenilo u funkcionisanju, tacnije, bez te nepotrebne zadrske par puta spominjane u tekstu, funkcionisanje je bilo jos bolje, a mozak zajedno sa tijelom nije u njemu ucestvovao.

    sad bi se trebao potruditi pa detaljno objasniti malu razliku, mozda samo stvar akcenta, pojma skupne tacke u tekstu i kod tebe, ali bojim se bice predugo i nefunkcionalno. pokusacu sa kratko verzijom, nadam se da cemo se unekoliko razumjeti. tekst je , uzevsi siru sliku, proizasao iz castanedinog sistema tumacenja, koji skupnu tacku razmatra kao konkretno mjesto sabiranja percepcije – koja je kod castanede ekvivalentna vlaknima energetskog tijela, dok kod tebe, koliko sam shvatio, skupna tacka predstavlja mjesto konekcije, ukrstanja, prozimanja razlicitih individualnih polja sto je blize Jungovom sistemu mapiranja. kod castanede je akcenat nekako na licnomm omedjenom, kod tebe na neomedjenom povezivanju.
    na kraju nebitno i za ovu pricu i za linkovani tekst, ali cisto radi znanja.

    da, materija je nekim kamen temeljac koji si im dirnula, pa makar je se i fizika odrekla u klasicnom, strogom smislu, prosirivsi je toliko kvantnim fenomenima da je potpuno izgubla svoje prvobitno ruho. vise je to stvar psihologije nego neke egzaktnosti, kao i vecina danasnjih naucnih istina – psiholoski su ogranicene, nenaucno podrazumjevaju cvrst, kontinuiran, apsolutni, stabilan svijet objekata – sto u svojoj osnovi upucuje na sigurnost koja nam nedostaje u odnosu prema svijetu, a pomalo je i drustveno programiranje ucinilo svoje.

    vidis, sad kad se sjetim indijskih rozeti, postaje jasna ova ideja perpetuum mobilea i toka tako cestog kod svih simbola. ovdje sam vidio vise neku interkonekciju svega, a koja ima tacku sabiranja i sirenja 🙂 spirali cu posvetiti jednom posebnu paznju, i ona je svugdje. poslao sam sliku prijatelju koji je skoro bio na malti i tamo ju je vidjao u podzemnim “hramovima” i na megalitima. kod kelta je sveprisutna, a ima je i po obje Amerike. prijatelj je uzviknuo “pa mozda stecci i nisu ono sto mislimo da jesu” 🙂
    interesantno kako danas samo jedno surfanje po internetu moze dovesti u pitanje, bar na licnom nivou, dugo vazece, ozvanicene zablude.
    znam da ti je vrijeme problem (kao i svima), ali ako stignes preporucavam ti alternativnu istoriju napisanu “na osnovu vlastitih sjecanja iz polja” koja daje potpuno drugaciju sliku nama prethodece civilizacije. raspravili smo vec, koliko je relativno istinito i neistinito u tom kontekstu:
    http://www.dvostrukaduga.hr/izdanje/dusa-stare-europe

  3. Kastaneda 🙂
    Malo mi znače ti (potentni) sistemi danas. Ukrala, razmotrila, utkala dio, funkcionisalo dok je sinteza bila još uvijek u početnom stadiju žara (nove) ideje. Srušila kada, čisto radi znanja, ukradem novo (znanje). Gradim ponovo, rušim. I tako. 🙂

    Forme su neodržive, bilo kakve. Stoga i sistemi, ali je građenje i rušenje, ta stvarna (evo)lucija ono što uvijek u kamenu vrijedi iako nema valutu ili mjeru.

    Stećci su kao i sve upisano u kamenu – poruke. Ako želimo obuhvatiti sve aspekte fenomena, moramo se vratiti najjednostavnijoj i najočiglednijoj namjeni jer je jedino ona dovoljno široka. Pustimo li Kastanedu u sve to, svaka zasebna grupa učenika riješiće istu šifru tačno (isto zajedničko iskustvo grupe objektivizira/podlaže fenomen empirijskom mjerenju), a druga grupa riješiće istu šifru također tačno, ali rješenje neće biti isto, a ni ishod.

    Posvetiću se ovome na linku. Njušim poslasticu. Hvala.

  4. kad smo vec iskreni, cak i razvijena masta i stasala idejna otvorenost bili bi zapanjeni pa i sokirani dokle je isao taj mit jedno vrijeme, dopunjavajuci i realtivizirajuci jedan drugi “mit” tog vremena, ratni vihor sjeverne Bosne

  5. ups, Kezele se raspisao i daje knjigama slicne nazive 🙂 nisam mislio na ovu, mada je tema slicna, ali u toj sto citas, i koju uzgred nisam ni procitao, koliko vidim vise se bazirao na konkretne likove, a u ovoj na koju sam mislio na opsta sjecanja civilizacije. Ne krsim nikakvo pravo ako skeniram svoju verziju, napravim kopiju i podijelim sa prijateljima na privatnom linku:

    https://www.dropbox.com/s/1nour3jmekgqsxi/adrian%20predrag%20kezele%20-%20jedno%20svjetlo%20mnogo%20dusa.pdf?dl=0

    inace sam se bas s Kezeleom na njegovom blogu raspravljao oko tih autorskih prava i bilo je malo zuci i spominjanja karme (majke)

    a sto se sjeverne bosne tice, cc je dio koji nedostaje, ako opet ne skuzis, imas jos jednu sansu, salim se, mit kastanede doveden do ekstrema se preplitao sa “vihorom”, sad bi trebalo biti jasno 🙂 naravno detalji ekstrema su namjerno izostavljeni

Komentariši