Programi (3)

Ponavljam lako je utvrditi programe kad oni dolaze iz neke druge odvojene sociološke grupacije koja nije svjesna svojih iracionalnih uslovljenosti a koje mi tako lijepo vidimo sa strane, ali je situacija znatno teža kad se radi o nama samim. U drugoj priči će biti prikazan jedan takav hipotetski slučaj. 

Priča druga:

Sletio neidentifikovani leteći objekat oblika probušene kocke negdje na tlo Sjeverne Amerike i iz njega ravno pred šokiranog zemljanina izađe neidentifikovan humanoid ni po čemu različit od ostatka humanoidnih žitelja plave planete.  Čuđenje bi još veće kad neznanac progovori tečnim Američkim Engleskim i upita gdje je to sletio.

„Pa ti, pa ti pričaš kao i mi“ zamuca zemljanin.

„Naravno da pričam kao i vi. Dugo onako kako vi mjerite vrijeme proučavamo vašu međusobnu komunikaciju koja se uglavnom vrti oko zadovoljavanja vaših osnovnih fizioloških i socioloških potreba, pa nismo imali naročitih poteškoća da dešifrujemo vaše jednostavne jezike.  U tom pogledu fokusiranja na preživljavanje i produženje vrste ne razlikujete se mnogo od većine mladih civilizacija u svemiru. Ali vi imate neki potencijal koji obećava i koji nam se sviđa, kako vi to kažete, i koji i nama može pomoći u našoj vlastitoj evoluciji “ odgovori posjetioc.

„Ali, ali ti i izgledaš kao mi“ ponovo  izusti zemljanin.

„Mada djeluje slučajno , posebno smo se pripremali za ovaj naš prvi susret. Mjesto, vrijeme i pojavnost su pomno odabrani. Možemo izgledati i drugačije, jer smo razvili metode i tehnologiju koja automatski prelama svjetlost tako da stvori željenu vanjsku predodžbu, ali smo ipak uvažavajući vaše uočene osobenosti i vaš izraziti afinitet prema spoljnim oblicima odlučili da vam se prikažemo kao nešto poznato. U skladu s tim je i uvodna rečenica pažljivo osmišljena da izgleda uobičajeno iz vaše perspektive i da ublaži šok prvog susreta. Mislite da neko ko se unaokolo voza svemirskim brodom ne zna gdje se nalazi.  I šta mislite kako bi izgledalo da je uvodna rečenica bila –zar zaista vjerujete da brzina ili bilo šta drugo u svemiru imaju ograničenje onako kako tvrdi vaša konvencionalna nauka-“

„Pa kad već sve znate zašto ste ovdje ? I kako vam ja mogu u tome pomoći ?“ upita zemljanin, pomalo povraćen od šoka.

„Neke stvari kod vas ipak ne razumijemo, suprotnost između onog što mislite, onog što govorite i onog što osjećate, vašu konstantnu emotivnu neuravnoteženost , povremenu emotivnu dubinu uz veliki kapacitet suosjećaja koja brzo i lako prelazi u emotivnu površnost do potpune isključenosti koja omogućava da neke od najgore zamislivih stvari možete učiniti jedni drugim , zatim vaše miješanje osjećaja i ideja koje onda grčevito branite i u stanju ste dići ruku na druge pripadnike vaše vrste samo zbog toga , vaše besmislene sukobe oko teritorija koji i nisu uvijek radi teritorija, siromaštvo i glad jednih uz istovremeno obilje i preuhranjenost drugih, vašu emotivnu i posvemašnju vezanost za unificirane kvanitifikatore međusobne razmjene, i još mnogo, mnogo toga nam nije jasno, ali da ipak krenemo od nečeg, kako vi kažete konkretnog, recimo npr od Vlade. Čujemo tu riječ često u vašim komunikacijama  i puno je toga protivrječnog oko nje, nikako da do kraja dokučimo o čemu se radi i šta ta riječ vama predstavlja?“

„Pa Vlada to vam je bar jednostavno, to i mala djeca znaju, sama riječ kaže Vlada vlada svim ovim“

„Vlada, da li to znači da ona posjeduje sve to, da ima pravo da raspolaže vašim životima i vašom, kako vi to nazivate imovinom ? “

„Ma ne, ne,  Vlada nas ne posjeduje, mi smo slobodni da radimo šta želimo, Vlada samo donosi zakone i akte koji koriste opštoj dobrobiti“

„Znači Vlada vas ne može poslati u sukobe sa drugim pripadnicima vaše vrste koji su drugačije  politički ili teritorijalno organizovani bez vaše saglasnosti ?“

„Može ali to je dosta rijetko i uglavnom iz odbrambenih razloga, ponekad samo pod izlikom širenja demokratije ili borbe protiv terorizma Vlada vodi ratove koji mi uvijek ne opravdavamo“

„Odakle Vladi materijalni resursi za te ratove ?“

„Dobija ih od poreza koje dajemo mi građani“

„Znači Vlada koristi vaš novac da bi vodila ratove koje vi ne odobravate  i u kojim morate i lično  učestvovati iako niste dobrovoljno pristali na to ?“

„Da, ali to nije uvijek slučaj, uostalom Vlada koristi taj novac i druge svrhe, za borbu protiv kriminala , za gradnju cesta i poboljšavanje uslova života. Da nije vlade vladalo bi potpuno bezakonje i haos. “

„Kako Vlada spriječava to bezakonje ?“

„Vlada ima zakone koji štite većinu populacije od onih koji ih krše.“

„Ti zakoni, jel to nešto specijalno što je Vlada osmislila kako bi zaštitila tu većinu ?“

„Ne, ti zakoni su mahom jednostavni i sprječavaju i sankcionišu nešto što svako od nas podrazumjeva kao neadekvatno  ponašanje“

„Da li se ti zakoni odnose jednako na sve ?“

„Pa ne baš na sve, Vlada ima nešto što se zove imunitet i na nju se to ne odnosi“

„Vi dakle trebate Vladu da vam donese i provodi zakone koje svako od vas smatra prirodnim i koji se uz to ne odnose na nju !?“

„Da nije Vlade bila bi anarhija, svako bi radio šta hoće. Kako bi drugačije moglo biti?“

„Pa ako svako zna šta je dobro a šta loše …“

„Možda je najbolje da sjednemo u tu vašu fensi spravu i da vam pokažem sve na licu mjesta“

I parkiraju se oni u blizini zgrade Vlade i zemljanin pokazuje „to vam je Vlada“

„Zar je Vlada zgrada ?“

„Ne unutra su ljudi koji su Vlada eno upravo u onom autu pristiže jedan zvaničnik“

„Pa on pripada istoj vrsti kao i vi !? Kako on postaje Vlada ? jel postoji neki proces izabiranja najpogodnijih iz cijele populacije ? “

„To je najbolji dio, postoji demokratija, svaki punoljetan građanin ima pravo glasa, i onda kad političke stranke istaknu svoje kandidate…“

„Znači ako sam shvatio dobro, većina populacije bira procentualno veoma mali broj ljudi, koji nisu izabrani ni po principu najboljih ni najpogodnijih, već prema nekom drugom kriteriju, i onda ti ljudi od ostalih uzimaju novac, šalju ih u ratove i kroje im zakone, za to su dobro nagrađeni i zaštićeni imunitetom !?

„Mislim da kod vas neke stvari nikad nećemo shvatiti“ na što sjeda u letjelicu i odlazi…

13 komentara

  1. najteze je vladati sobom 🙂
    trebao je zemljanin pojasniti svemircu da zene ne vole ratove niti izbor vlade i vladavine ( kao muskarci)
    ali vole mirovne misije u koje idu
    osjecaju se korisno, pametno, brizno, njezno, snazno

    i krho, pred bistrinom uma, covjece 227 🙂

  2. Postoji i koncept kolektivne svijesti odnosno nesvijesti:)
    Neki ce sanjati zivotinje ili biljke koje nikad nisu vidjeli ili koje se ne nalaze u njihovoj sredini i za koje nikad nisu culi.
    Neki nece vidjeti ocite stvari jer ih nikad prije nisu vidjeli i takve stvari njihov mozak ne percipira.
    Slazem se da postoje kolektivni programi (znamo koji su) i ne moraju biti do kraja losi ili totalno losi.
    Postoje li individualni?
    Sta sa onima koji iskacu iz kolektiva?
    Da li program prestaje to biti cim ga postanes svjestan?
    Kakvi bi mi bili da nije bilo tih programiranja?
    Da li je postojalo doba bez programa?

    I nevezano za ovo, dosadjuje mi pitanje, mozemo li biti vremenski putnici:)

  3. ma covjek je nemocan da osjeti gdje je granica izmedju varke/ iluzije i stvarnosti.. a nase i nije nista osim iluzije da smo kao mocni i umijemo pomjerati planete..

    lijepo me uhvati strah ispred humanoida, od ljudske zlobe i ludila, da im ne naude 😀

  4. Ljudi su još zadugo divni (i ostaće vječno divni, divan organizam, drznuću se reći). U to se vjeruje, to se ne provjerava! Mjestimično sitno bolestan organizam to je da bi znao zdravlje. Sve ostalo je suhi, histerični jed. Ili, pak, prenizak prag tolerancije spram tkanja života za moj ukus.

    A da pomjeriš percepciju? Čovjeku je poklonjeno stvaralaštvo, to je i previše. Polako, trebamo usporiti. Svi zajedno.

    P.S. Sutra možda napišem drugačije, što ne znači da upravo ovo nisam trebala napisati i da neću ponovo nakon sutra 🙂

  5. elisa_day,

    dobro prosirivanje teme.

    poceo bi vjerovati vise u Vlade da vise takvih zena sjedi tamo. nazalost zene i ako zalutaju u vlade, a primjera je dosta, vise reflektiraju muski svijet i njegove vrijednosti od samih

    muskaraca. valjda da bi se probile u njega osnovni je preduslov biti “veci Katolik od Pape”.

    zenska energija se svjesno ili nesvjesno potiskuje iz ovog svijeta, i svela se samo na ono sto si ti pobrojala, sekundarnu ulogu saniranje stete kad muskarci vec pokvare.

    volio bih, zaista bih volio vidjeti vise te energije u procesu odlucivanja. svijet, koliko god smo naizgled odmakli, jos uvijek je vrlo nepravedno mjesto gdje vlada mozda ne direktno zakon jaceg i glasnijeg, nego koncepti jaceg i glasnijeg.

  6. Nila,

    dobra, inspirativna pitanja i konacno, konacno usmjeravanje na pravu temu

    hocul kao Sokrat odgovarati pitanjima 🙂 zna biti prosvjetljujuce i prirodno nadilaziti klasicni dualizam.

    postoji li kolektivna svijest/nesvijest bez koncepta ? kakva je razlika i postoji li izmedju arhetipa i koncepta, a kakva izmedju koncepta i programa ?
    prestacu glumiti Sokrata, program je iracionalni buckuris koji se sastoji od svaceg neceg sugestija, ideja, emocija, koncepata, mehanizama, simbola koji je nesvjestan i uslovljava na tom nivou nase ponasanje. pitanje dobar ili los samom ovom nesvjesnoscu gubi na znacaju. dosta je slican po uticaju hipnotickoj sugestiji. koncept je nesto sto vise figurise na intelektualnom nivou ali moze biti dio programa a arhetip je duboki nadintelektualni simbolizam koji objedinjava kolektivna znanja i iskustva. sve pojednostavljeno i apstrahovano naravno.

    svaki program je individualni, mada ima onih koji su zajednicki za odredjenu grupu koja im je sklonija, da tako kazem, mada ne podlijezu svi pripadnici te grupe tome jednako, ali zbog nacina sirenja programa koji nuzno moraju doci spolja jer nisu prirodno dio nas tesko je naci individualno individualni program kojem je sklona samo jedna osoba, ako ta osoba vec nije nesvjesni zacetnik nekog programa dovoljno sugestivan da se to prosiri.

    jedan od razloga iskakanja iz kolektiva je deprogramiranje ili nepodlijeganje nekom od kolektivnih programa.

    svjesnost programa je jedan od kljucnih koraka koji vode deprogramiranju, ali cesto nije jedini. deprogramiranje je uglavnom proces koji traje i koji trazi stalnu svjesnost na duzi period .

    tesko je reci kakvi bi bili da nije programa, ali jedno je sigurno bili bi vise svjesniji . i inace svjesnost trazi deprogramiranje. djeca jos nemaju programa, ali nemaju ni iskustava. da li moze ici jedno bez drugog, drugo je pitanje 🙂

    ova ti sve teza i teza 🙂 doba bez programa, hm. postojalo je doba kad su ljudi bili intuitivniji, to je iz raznih naucnih i alternativnih uglova skoro sigurno. programi podrazumijevaju postojanje licne podsvijesti, odakle neometano vuku svoju privilegovanu dominaciju. ali ni razum ni intuitivnost ne iskljucuju postojanje neceg neprimjecenog u podsvijesti, samo kod razuma to lakse ostaje neopazeno dakako. mada ne djeluje na prvu da je tako, razum je nekako podlozniji manipulaciji. hipotetski ako je doba postojalo, tad su ljudi bili daleko svjesnija bica, vise potpuna, ostaje pitanje kako im se onda mogao dogoditi pad.

    ovo zadnje i nije tako tesko i uopste nije nevezano 🙂 vec jesmo. samo nas kolektivni program linearnog vremena koje ide uvijek u jednom smjeru sprjecava da to vidimo.
    bilo je ociglednih spontanih slucajeva takvih putnika, mogu se naci po netu, ali naravno posto mi ne vjerujemo u takvu mogucnost, ne odgovara nasim predodzbama, odbacili smo ih.
    ovdje imaju neke, ali sam citao o nekim jos vjerodostojnijim

    http://www.avaz.ba/clanak/202946/sedam-misterija-da-li-su-oni-zaista-putovali-kroz-vrijeme?url=clanak/202946/sedam-misterija-da-li-su-oni-zaista-putovali-kroz-vrijeme

    moglo bi se na svako ovo pitanje jos, jos, jos, da nikad ne stanem :), ali…

  7. Ajni,

    🙂

    mozda ce nesto od iluzije uvijek ostati, ali se sigurno mogu bar donekle pomjerati te granice, kolektivno i ponaosob.

    jadni mali zeleni humanoidi , ima da devoluiraju kad nas upoznaju 🙂

    prema nekim filozofima i fizicarima, postoji veca sansa da cemo naletjeti na neke lose male zelene, koji su tu da traze resurse, i da ih uzimaju od nas, nego na neke dobre koji ce doci da pomognu. potrebno je samo produziti trenutan tok nase evolucije da bi se to potkrijepilo

  8. noise,

    ovdje mi je trebalo malo vise mete od tebe. uporno se ne razumijemo ni po fokusu ni po dramatici. pricam pricu u prici. jedna, na koju se ti fokusiras mi sluzi samo radi druge. nista vise.

    prica o ljudima i Vladi je uzgredma, ali cak i da nije takva mislim da je najblaze receno pretjerano to nazivati “histericnim jedom”, bar za moj ukus. malo je karikirana radi potrebe glavne price, price koja jednostavno zamjecuje postojanje iracionalnih, nesvjesnih, uslovljavajucih, sugestivnih mehanizama i tu se zadrzavam. ni manje ni vise. nema dobro, lose, ljudi, buducnost. nema velikih emocija i velikih rijeci koje traze odbranu.

    prvi put je mozda primjer bio lose izabran, drugi put ne. vecina nas , osim radikalnih anarhista dijeli to podsvjesno uvjerenje da mimo (iznad) nas mora postojati neki mehanizam upravljanja i kontrole. smatramo to iracionalno jedinom opcijom, a za nekog drugog to mozda nije tako. a to je samo jedan primjer.

    a ti svoju percepciju percipiranog drzis neupitnom ? vjerujes svojim ocima ? mada znas da su evolucijski napravljene za zivot u vodi. uporno insistiras na divnim ljudima i lijepom kraju.
    da li bi svako pisanje koje to iskljucuje trebalo biti lose onda

    nekako mi je sve to self-righteous.

    aaa u zadnjoj recenici to relativiziras, a onda relativiziras to relativiziranje. smijem znaci i zanemariti ako mi ne odgovara 🙂 ostavljas mi nadu.

    u svakom slucaju hvala na brutalnoj iskrenosti, to se od tebe i ocekuje

  9. 🙂

    slazem se stoposto s tobom goste.

    mada, nemogu da ne dodam, da smo se neki od nas vec susreli sa nekima malima*, nazalost ne zelenim, nego bezbojno- providnima..

    i sishul’ nam sishu crvenu krv.

    e ja se sad pitam: zasto li vec jednom ne pocrvene, onako bezbojni ? :))

  10. 🙂

    Lijep je ovaj osmijeh. I.. još uvijek traje.

    – Očekivati neiskrenost – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da čovjek ne vjeruje vlastitoj esenciji – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da čovjek ćaska još par hiljada vijekova kako bi uboo u suštinu razmaknutih vlastitih meta nivoa da su ljudi divni – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da čovjek, ‘najprovjerenijom naučnom metodom’, iznad svega sumnja, pa i u konačno dobro – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati saglasnost u vezi s kvalifikovanjem kreacioizma u radikalni anarhizam – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da u opciji fifti-fifti čovjek iznutra prirodnije osjeti ružan ili bar manje lijep od najljepšeg kraja (šta je kraj?) – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da se dva čovjeka ne razumiju samo zato što bi suprotnost tome pokvarila unaprijed programiranu priču kao dio kreativnog procesa – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    – Očekivati da čovjek (po)vjeruje da nada u njega samog zavisi od pukog sljedbeništa zadatog paterna – program(iranje), dominantno za ono što se kolokvijalno naziva današnje doba.

    ——-

    Dao mi je Bog knjigu. Pročitah je ja. I pozva on mene da pričamo o knjizi koju je napisao. I pričasmo. I kaže On meni: Nije ti to tako, Ja sam to pisao.
    Znaš šta se desilo? Nismo, ustvari, nikad pričali o Njegovoj knjizi. Pa me nije ni ispravljao. Nećemo nikad ni pričati o Njegovoj knjizi, jer za to nema potrebe. Pustiće me da je osjetim, da je imam u sebi kako ni sebe nemam. Ovoliko ili onoliko vremena je potrebno. I vrijeme je, samo, detalj.

    Hvala ti Dvjestodvadestsedmice. Znaš izvući iz mene 🙂

  11. Sokrat budi ujutro uz dorucak a poslijepodne mozes biti Tales:)
    Pitanje je ko su ta svjesnija bica. I Biblija i sumerski tekstovi spominju neka nadbica sa fantasticno dugim zivotnim vijekom gledajuci iz ove nase perspektive.
    Kazu da dolazi do pada cim se zapletemo u materiju, svi smo podlozni gunama prirode.
    Vjerovatno da nismo istog genetskog materijala kao oni koji su bili “iznad” a provlace se i kroz bajke, mitove, vjerske knjige, sjecanja…

  12. ajni,

    🙂

    malim ne zelenim, koji sisu crvenu krv i ostaju bezbojni, tj providni sto bi rekli transparentni,
    pitam se sta bi se desilo kad bi kameleon naletio na njih 🙂

    noise,

    sad vec pricamo 🙂

    Nila, a navece Pitagora 🙂

    gledajuci mitoloski vjerovatno ovdje govorimo o razlicitim vrstama bica, od kojih su neka imala fizicku egzistenciju na nacin slican nama samo su bili dosta svjesniji i sa izrazenijim duhovnim kvalitetima a druga su bila cisto ili djelimicno nefizicka bica. nefizikalnost sama po sebi nije iskljucivala negativnost ili odsustvo duhovnosti, ali je fizikalnost uglavnom nosila neku vrstu ogranicenja.
    dnk je mozda vezivna nit i jednih i drugih i trecih i njen uticaj premasuje fizicko po nekim savremenim istrazivanjima.

Komentariši