svakog gosta…
bezizgledni intermeco naizglednog rastanka
moja energija i dalje ce ostati tu
zatvarati vrata
otvarati prozore
pustati nezgrapne nilske konje unutra
zajedno sa zadocnjelim polusnenim lastama
a kad opet dodje proljece
ja cu vas njezno voljeti
neonskim svjetlima
okacenim za osmijeh
usamljenog robota sanjaca
