Proljeće, proljeće
a u meni KOSMOS
zajedno sa sva 4 godišnja doba i par onih koja ne postoje na ovoj planeti
I kao što se blagonaklonošću (ili nepažnjom) Bogova Perzefona i Had susretoše još jednom, desi se igrom slučaja da se čovjek nađe sam između sazrelih misli i praznog papira. Tad, iz te radosti susreta, iz tog čuda stvaranja može nezaustavljivo pokuljati neka posebna mješavina strasti, čežnje i ljubavi koji se nisu dali naslutiti.
I čovjek shvati da kad je najviše sam je najmanje sam i kad je najmanje svoj je najviše svoj i od drugih.
.
