(iz serijala “neuspjele pjesme”)
dok prometejski vjetrovi razmahuju dušom
sunce se napilo čistine vječne
umorne sive glave niču po parkovima
iscrtavajući horizonte odbačenog beskraja
Uobličena predstava za razodijevanje mašte
na ulicama ostaci sinoćnjeg ludila
slijepci, prosjaci, gutači plamena
psi kpji još razmeću kosti od juče
miris polunagih žena
razbacan po trotoarima
opalo lišće gamiže po krovovima
bambusovom trskom pregrađeni vrtovi
skrivaju zvuk razularenih barova
isprekidan gorkom sonatom sa udaljenog prozora
ruže završavaju sezonu cvjetanja
djeca uokvirena ponavljanjem proljeća
razvijeni barjaci na uzdignutim trgovima
gase svjetlo u noćnim hramovima
dok stare vatre još bludniče u nama
prije nego što
pristavim čaj i potražim prenoćište
sjetih se
u ovom gradu
ja je sasvim "slučajno"
sjecam se izbrusenog kaputa iz kojeg viri mali mis,djeca se igraju pobjeda i praza i to u noci u gradu pobjednika.
Slike su jos svjeze,miris trulezi ostar ipak se nazire vedro praskozorje nakon noci u gradu pobjednika.
poslije svjeze noci i s druge strane rijeke se nazire vedro praskozorje . da mostovi nisu poruseni i da sjaj sa ulastenih sivih glava ne ometa pogled mis bi vec bio tamo. sjaj koji unaprijed nosi u sebi miris trulezi i propadanja koje zatim unaprijed vuce vedra praskozorja.
vjeruj da sam se kod misa sjetio oktavia paza i onog “krade se pokisli mis” mislim da tako ide…
da.to je taj mis,pobjegao iz dosadnog epitafa o oktaviju pazu i sav pokisao zavrsio u izbusenom kaputu,da prisusvuje velicanstvenoj noci u gradu pobjednika i da pogledom trazi poruseni most ka vedrim praskozorjima.
kad bih se mogao samo na tren zavuci u njegove oci…….