kad odem
pričaju o tome kao da je neka strašna tajna
kad odem
ono pola što je ovdje
postaće ono pola što je već tamo
kad odem
vjeverice će i dalje sakupljati lješnjake
zidovi će i dalje biti samo zidovi
a morske nimfe čuvaće sjaj
svjetlucavih vila šaptača
jer samo dopola sam ovdje
a od pola sam već tamo
kad odem
prozori će kroz maglu posmatrati nebo
sunce će zalaziti i izlaziti istodobno
a žuta mačka s komšijinog dovratka
vrebaće mog neizleglog papagaja
kad odem
preći ću u san odakle sam i došao
nježno, da ne probudim
usnule ondašnje maslačke
kiša sa okusom jugovine
zavrtiće izokrenuti znak kraj
i tamo će opet stajati početak
kad odem
pričaju o tome
kao da je neka strašna tajna
kad procitam jedan ovakav stih, odmah mi se budi zelja da napisem i ja jedan..
ti definitivno zivis od onoga sto nosis u Dusi… ma prelijepo, evo nemam sta drugo da ti kazem. 🙂
Kada odem ,doci ce drugi djecaci,kao ja,
kada odem ,izvire tama prerusena u sjaj,
kada odem ,pucat ce pijani lovci,
kada odem ,sanjarit ce moremplovci.
ajni, ta zelja je najveca pohvala, a kako kad, znam ja i vrludat
gost, doci ce djecaci sa glavama staraca i cvijecem vec pripremljenim za napad