Slučaj

Slučajno smo se sreli
i šta sad očekuješ,
da baš tebe volim od svih.

nisam volio
tvoju jutarnju razdraganost,
upornost kad me izvlačiš iz kreveta
da ugledam nebo tog dana

Nisam volio
ni način
na koji se vjetar
igra tvojom kosom
nestašno bacajući pramenove
rubovima usana

Nisam volio
baš nisam volio
tvoj zarazni smijeh
kad smo s nekim
i kako me povremeno, usput
pogledaš
onim, samo našim pogledom
koji govori sve

Ne mogu reći ni da si lijepa,
svezana kosa, široke suknje
hlaće na trapez
vuku više na djevojčicu
nego na ženu

Sjećaš li se naše rijeke,
njenih obala i dubokih ponora,
i kako si mi uvijek dosađivala
da šetamo kraj nje

Slavio sam dan
kad si otišla
hvaleći se
kako ću te zaboraviti
s prvim suncem

Nema ni dva dana kako si otišla,
a ja ustajem sam
da ugledam nebo tog dana

Već je dvije godine
kako se ne vraćaš,
a još čuvam
tvoje preostale stvari u ormanu.

Govorila si da ne volim cvijeće,
a još držim
presovano
zadnje koje si donijela.

Mislim da bi ti se svidjela Dijana
lijepa je i neraspoložena jutrom
baš kao i ja,
nikad se ne šali, nikad nije ljuta
i uopšte me ne nervira

Kad me pita
zašto tako lijep orman
držim u podrumu,
kažem
da sam izgubio ključ,
a samo ja tajnu znam.

Slučajno smo se sreli,
i sve mi se čini
da sam baš tebe volio od svih.

5 komentara

  1. ajni, ceznja je u stvari glad za ljubavlju

    8677, ljubav je najjednostavnija stvar koja se najteze hvata rijecima. kad je imas, znas sta je, i ne trebaju ti rijeci da to opisuju, kad je nemas nisu ti dovoljne sve rijeci svijeta da dodjes do nje

Komentariši